Susret sa nepoznatim virusom je bio čudan. Bio je prisutan i strah naravno, ne strah od samog virusa, jer čini mi se da od početka do danas nijednom nisam imala strah od samog virusa i bolesti- započinje razgovor za „Pobedu“ dr Sandra Vesić Veškovac, koordinator Kovid ambulante Doma zdravlja Kruševac.
- Plašila sam se da li ćemo mi kao tim moći da pomognemo ljudima,da li će naše lečenje biti efikasno i dati rezultate,jer tada se još uvek skoro ništa nije znalo o samoj bolesti Kovid 19. Oslanjali smo se na kineske priručnike i smernice i prilagođavali ih mogućnostima koje naša ustanova ima.
Šta je to o čemu se najviše pričalo sa kolegama? Da li ste bili jedni drugima podrška?
- Svakako da smo bili podrška jedni drugima, jer drugačije nije moglo.Konsultovali smo se, dogovarali a posebno kada je bilo reč o pacijentima sa težim kliničkim slikama. Već u drugom talasu u toku leta smo bili uigran tim i tako je ostalo do danas.
Koliko je ljudi je tada bilo u Vašem timu i kako ste se snašli u tom prvom trenutku kada se još uvek ništa nije znalo o samom virusu?
- U prvom talasu u martu 2020.godine,ambulanta je radila 24h,radilo je 8 lekara i 10 sestara u dve smene,sa noćnim dežurstvom.Na raspolaganju nam je 24 sata bila laboratorijska i radiološka služba. Kao što sam već pomenula,pratili smo smernice za lečenje ,dogovarali se i trudili se da sve zbrinemo na najbolji način i naravno ukoliko se radilo o teškim pacijentima da ih blagovremeno uputimo na bolničko lečenje.
Već kasnije u drugom talasu u julu i trećem talasu koji je trajao od novembra do marta ove godine,bilo je i više osoblja ,naravno zbog većeg priliva pacijenata. U decembru mesecu je u ambulanti radilo 16 lekara i 25 sestara u 3 smene.U tom periodu smo imali od 500-600 pregleda u toku dana, a rekordan je bio broj od 680 pregleda u danu od čega su većinu činili prvi pregledi. Od marta prosle godine u ambulanti je izvrseno preko 65000 pregleda i intervencija.
Koliko se radilo i pod kojim uslovima?
- U početku se radilo 24x, kasnije nismo imali noćna dežurstva. Sve vreme u toku smene smo nosili zaštitnu opremu , skafandere,maske, N95 maske,vizire,naočare,rukavice. Često su nam pacijenti u letnjem periodu u toku drugog talasa postavljali pitanje da li nam je vruće u opremi,ali zaista zbog obima posla i težine kliničkih slika kod pacijenata nismo ni imali vremena da razmišljamo koliko nam je vruće u skafanderima.
Sada kada epidemija već jenjava mogu da kažem da smo se svi onako uželeli da obučemo naše uniforme i mantile i da odložimo skafandere.
Koliko su porodice trpele i koliko još trpe?
- Porodica svakog od nas je definitivno podnela žrtvu. Više puta se dešavalo da ostanemo duže u smeni, radilo se vikendima, praznicima. Dočekali smo Vaskrs, Božić, Novu godinu u ambulanti. Mnoge moje kolege i ja smo izbegavali česte kontakte sa našim najbližima,upravo iz razloga što radimo u crvenoj zoni, da ne bi smo slučajno preneli virus.
Bili smo posvećeni više poslu nego porodici,naročito u najtežem periodu u trećem talasu.
Sada kada je situacija opuštenija ,svakako da imamo dosta vremena da nadoknadimo propušteno sa našim najbližima.
Šta vam je najupečatljivije ostalo u sećanju, neka situacija, dešavanje?
- Definitivno je to period novembar i decembar mesec,kada smo imali najviše pacijenata ali i najteže kliničke slike. Pune izolacione jedinice,pacijenti na kiseoniku,na infuzijama,česti kolapsi, naš sanitet koji na svakih 10tak minuta prevozi pacijente sa pogoršanom kliničkom slikom u bolnicu.U tom periodu iz dana u dan bila je sve teža situacija kako je rastao broj obolelih,ali i broj smrtnih ishoda. U tom periodu je i par sestara i lekara iz ambulante,uključujući i mene obolelo od Kovida 19. Taj period je lično za mene ostao najupečatljiviji.
- Premda ste svi puno radili i još uvek to činite, kako izdržavate, s obzirom da dugo traje?
Kovid ambulanta radi od 24.marta 2020. godine. Ja sam u ambulanti od 1.aprila 2020. godine. Nijednog trenutka nisam poželela da izađem i da ne budem deo tog tima. Bez obzira na obim posla, kada je tim uigran i skladan , kada se svi u timu trude i daju sve od sebe i kada čovek voli svoj posao onda ništa nije teško.
Za kraj razgovora, koja je poruka čitaocima ?
- Mislim da smo svi iz prethodnih godinu i po dana izvukli pouku da zdravlje nema cenu i da ništa nije važnije od zdravlja. To najbolje znaju oni koji su izgubili drage osobe u vreme epidemije. Zato bih kao lekar i kao čovek apelovala na sve da se štite, da štite svoje bližnje, da preduzmu sve mere kako se ne bi razboleli od ovog virusa i svakako da se vakcinišu.
Ostavite komentar