TRSTENIK IZMEĐU PROŠLOSTI I BUDUĆNOSTI - ČUVANJE INDUSTRIJSKOG NASLEĐA

S. Savić / Fotografije: privatna arhiva, Narodni univerzitet Trstenik 21-08-2026

Razgovor sa dr Jelenom Vukčević, višom kustoskinjom Muzejske zbirke Narodnog univerziteta Trstenik

U okviru projekta Opštine Trstenik „Industrijsko-kulturno sećanje Trstenika i očuvanje identiteta lokalne zajednice“, razgovarali smo sa dr Jelenom Vukčević, višom kustoskinjom Muzejske zbirke Narodnog univerziteta Trstenik i istraživačicom industrijskog nasleđa. Kao autorka objavljenih naučnih radova o Fabrici hidraulike i pneumatike „Prva petoletka“, ona godinama proučava istoriju ovog privrednog giganta, njegov uticaj na razvoj Trstenika i mogućnosti očuvanja industrijskog nasleđa za buduće generacije.

U razgovoru za „Pobedu“ govori o značaju „Prve petoletke“, sećanjima radnika, muzejskoj građi koja svedoči o jednom vremenu, ali i o tome zašto je važno da mladi upoznaju industrijsku prošlost svog grada.

Kakvo mesto industrijsko nasleđe zauzima u ukupnoj istoriji Trstenika?

Čitava novija istorija Trstenika, nakon Drugog svetskog rata, je definisana industrijskim nasleđem. Naime, u periodu pre Drugog svetskog rata industrija u Trsteniku je bila na skromnom nivou – Trstenik je ipak bio srez primarno ruralni, čiji su se trgovci bavili prodajom vina i rakije, a zanatlije imale male radionice. Danas, industrijsko nasleđe tek treba da dobije svoje mesto u istoriji Trstenika, i to veoma važno mesto.

Koji period industrijskog razvoja smatrate najznačajnijim za razvoj opštine?

Najznačajniji je period između 70-ih i 90-ih godina. Tada je fabrika „Prva petoletka“ poslovala sa čitavim svetom – od američkog Boinga do ruskog Kamaza. Postoji jedna izreka iz tog perioda: u svakom trenutku u jednom od aviona koji lete nebom se nalazi po jedan Petoletkin inženjer koji ide na službeni put. I upravo ta činjenica svedoči o uticaju Prve petoletke koji nije bio ni lokalni, ni nacionalni već globalni.

Koliko je industrijalizacija uticala na promenu izgleda i života u Trsteniku?

Industrijalizacija je sasvim promenila izgled Trstenika. Pre Drugog svetskog rata Trstenik je bio palanka koja je brojala oko 1.200 kuća, sastojala se od nekoliko ulica, zanatlijskih radnji, crkve i škole. Tek sa izgradnjom kompleksa fabrike hidraulike i pneumatike „Prva petoletka“ počinje i ubrzani razvoj Trstenika. Od 70-ih do 90-ih godina prošlog veka izgrađuju se stambene radničke kolonije za radnike „Prve petoletke“, nove osnovne škole za njihovu decu, grade se parkovi, ustanove kulture, pozorišna sala sa 656 mesta i rotacionom binom. Od male palanke u provinciji, Trstenik postaje jugoslovenska prestonica hidraulike i pneumatike.

Koje fabrike i industrijski pogoni su ostavili najveći trag u istoriji ovog kraja?

U Rasinskom okrugu bilo je nekoliko industrijskih giganata. Jedan od njih je i „14. oktobar“ u Kruševcu, ali najvažnija fabrika koja je preokrenula životne i radne navike stanovnika kraja u kome je podignuta je upravo „Prva petoletka“. Ne samo što je uticala na ekonomski razvoj trsteničkog kraja i formiranje radničke klase, već je značajna sredstva ulagala u obrazovanje kadrova mašinske struke i razvoj manje razvijenih opština širom Jugoslavije.

Po čemu se industrijski razvoj Trstenika razlikovao od razvoja drugih gradova u Srbiji?

Industrijalizacija posleratne Jugoslavije imala je svoje specifičnosti karakteristične za sve krajeve tadašnje države, ali postoji nešto što je bilo jedinstveno i vezano samo za „Prvu petoletku“. Nećemo preterati ako kažemo da je PPT bila motor razvoja jugoslovenske industrije hidraulike i pneumatike.Saradnjom sa brojnim inostranim kompanijama i kupovinom licenci, „Prva petoletka“ se svojim izvoznim programom pozicionirala na međunarodnom tržištu i doprinosila imidžu Jugoslavije kao tehnološki napredne države.

Kakvu dokumentaciju i predmete vezane za industrijsku istoriju Trstenika čuva muzej?

Bilo je veoma izazovno pronaći zajednički jezik i od stečajnih upravnika „Prve petoletke“ dobiti dozvolu da se uđe u pogone fabrike u cilju prikupljanja predmeta iz njene bogate istorije. Od predmeta i dokumentacije koju čuvamo izdvojila bih primerak osnivačkog akta fabrike iz 1949. godine, kompletnu arhivu lista „Tribina“, većinu brojeva lista „Petoletka“, stare kataloge proizvoda i nekoliko hiljada fotografija.

Da li među eksponatima postoje posebno vredni predmeti ili dokumenti?

Svi predmeti su veoma važni za čitanje i dekodiranje prošlosti Trstenika i fabrike u drugoj polovini 20. veka. Ipak, najzanimljivije su fotografije koje su načinili novinari listova „Tribina“ i „Petoletka“. Na njima se nalaze zabeleženi najznačajniji događaji u istoriji grada i fabrike.

Koliko su građani uključeni u prikupljanje i čuvanje industrijskog nasleđa?

Stariji sugrađani, Petoletkini penzioneri, potpuno su svesni da je to vreme koje je bilo njihov život danas deo našeg nasleđa. U želji da se ne zaboravi, oni često donose fotografije i predmete koje čuvamo u muzejskoj zbirci.

Da li postoje lična svedočenja koja posebno oslikavaju život radnika?

U poslednje vreme obavljamo razgovore sa nekadašnjim radnicima i direktorima „Prve petoletke“ kako bismo njihova sećanja sačuvali. Pored toga, fotografije predstavljaju važan istorijski izvor koji prikazuje svakodnevni život radnika i stanovnika Trstenika.

Koliko je izazovno sačuvati industrijsko nasleđe za buduće generacije?

Svuda u svetu industrijsko nasleđe predstavlja važan deo kulturnog nasleđa i poseduje turistički potencijal. Na mestima nekadašnjih fabrika podižu se zanatske radionice, kulturni centri i prostori za obrazovanje. Sličan model mogao bi da oživi i industrijsko nasleđe Trstenika.

Na koji način je industrija oblikovala identitet stanovnika Trstenika?

Sa dolaskom radnika iz svih krajeva Jugoslavije, Trstenik dobija obrazovanu radničku klasu i viši životni standard. Istovremeno, grad postaje otvorenija sredina u koju dolaze ljudi različitih nacionalnosti i kultura. Iako je imao svega 17.000 stanovnika, Trstenik je krajem prošlog veka bio pravi mali kosmopolitski grad.

Kako su fabrike uticale na društveni, kulturni i sportski život grada?

Prva petoletka je snažno podržavala sport i kulturu. Osnovani su sportski klubovi, izgrađeni bazeni i sportska hala, a Dom kulture bio je domaćin najvećim imenima jugoslovenske scene, ali i umetničkim trupama iz inostranstva.

Da li se može reći da je industrija stvorila specifičan duh zajedništva među građanima?

Možemo to da kažemo. Stariji sugrađani često pominju solidarnost i drugarstvo kao vrednosti tog vremena. Ljudi su se osećali jednako, imali su pristup obrazovanju i zdravstvu, a samim tim i snažan osećaj pripadnosti zajednici.

Koliko su današnje generacije upoznate sa industrijskom prošlošću svog grada?

Veoma malo. Mnogi ne znaju koliko je industrijsko nasleđe uticalo na razvoj grada i izgradnju institucija koje i danas koristimo. Ipak, poslednjih godina sve više se radi na prikupljanju i istraživanju ovog segmenta prošlosti.

Šta bi mladi mogli da nauče iz priče o industrijskom razvoju Trstenika?

Ako bih morala da izdvojim jednu stvar, to je definitivno obrazovanje. „Prva petoletka „je mnogo ulagala u obrazovanje i razvoj svojih kadrova. Njeni inženjeri bili su poznati širom sveta po svom znanju. To je pozitivan primer koji i danas ima vrednost.

Šta je danas najugroženiji deo industrijskog nasleđa Trstenika?

Najugroženije su fabričke hale i mašine koje se u njima nalaze. Pored toga, u opasnosti je i živo sećanje Petoletkinih radnika, zbog čega je važno zabeležiti njihove priče i uspomene.

Da li postoji potreba za stalnom postavkom posvećenom industrijskoj istoriji?

Idealno bi bilo kada bi se prazne fabričke hale pretvorile u muzejski prostor. Tako bi se industrijsko nasleđe sačuvalo i dobilo novu namenu.

Kako mediji mogu doprineti očuvanju kulture sećanja?

Jedan od načina je da obezbede prostor za razgovor o industrijskom nasleđu i postanu kanal međugeneracijske komunikacije između mladih i starijih građana.

Koju biste poruku uputili građanima o značaju očuvanja industrijskog nasleđa?

Podsetila bih ih da industrijsko nasleđe nije samo priča o fabrikama, mašinama i prošlosti. To je priča o ljudima koji su svojim znanjem i radom stvorili naš grad. A pozvala bih ih i da na industrijsko nasleđe gledaju kao na zajedničko dobro i deo sopstvenog identiteta. O sebi često govorim kao o živom industrijskom nasleđu. Verujem da je slična priča i sa mnogim ljudima iz moje generacije. Dakle, industrijsko nasleđe smo mi sami.

Šta biste izdvojili kao najvažnije sećanje koje Trstenik treba da sačuva za budućnost?

Gde god je postojala potreba za hidraulikom i pneumatikom – „Prva petoletka“ je bila prisutna. Od hidroelektrana i brodogradilišta do nuklearne elektrane Krško i podizanja kupole Hrama Svetog Save, Petoletkini inženjeri ostavili su svoj trag na nekim od najznačajnijih projekata nekadašnje Jugoslavije.

Kada biste kroz jedan predmet, fotografiju ili dokument iz muzejske zbirke morali da ispričate priču o industrijskom Trsteniku, šta biste izabrali i zašto?

Fabrika hidraulike i pneumatike Prva petoletka Trstenik dobitnik je prestižne Nagrade AVNOJ-a, koju je dobila 1980. godine za izuzetne rezultate u oblasti privrede. To visoko državno priznanje najbolje ilustruje značaj koji je Prva petoletka imala kao jedan od najvećih privrednih giganata i nosilaca industrijalizacije Jugoslavije.

Industrijsko nasleđe Trstenika nije samo deo prošlosti – ono je temelj na kome je izgrađen savremeni grad. Od škola i sportskih terena do kulturnih ustanova i stambenih naselja, brojni segmenti života u Trsteniku nastali su zahvaljujući razvoju „Prve petoletke“. Upravo zato očuvanje industrijskog nasleđa nije samo pitanje pamćenja, već i odgovornosti prema generacijama koje dolaze.

S. Savić

Fotografije: privatna arhiva , Narodni univerzitet Trstenik

Projekat „Industrijsko-kulturno sećanje Trstenika i očuvanje identiteta lokalne zajednice“




Ukupno komentara 0

Ostavite komentar