Kako se bliži Župska berba u Aleksandrovcu, jedna od najstarijih manifestacija i festivala posvećenih vinu i vinogradarstvu, ljubitelji dobre kapljice, ali i ukusa slasnih zrna grožđa pripremaju se da posete ovaj vinski bal. Uglavnom Župska berba traje nekoliko dana, a pored Fontane vina i tradicionalnih štandova sa raznim vinima, rakijama, proizvodima od grožđa i samog voća nađu se i poljoprivredne i druge alatke koje se koriste u ovoj agraranoj grani. Postavlja se pitanje kada pijemo vino, znamo li od koje vrste grožđa je napravljeno, gde se uzgaja i kako se zove. Etikete te podatke uglavnom sadrže, a od nedavno je trend da pojedine vinarije u krajnjem uglu etikete na boci imaju i sliku samog grozda i naziva sorte.
U svetu postoji više desetina različitih sorti, a negde gde se uzgaju i iste sorte zbog geo položaja, ruže vetrova, kiselosti zemljišta ukus samog zrna, kasnije i vina je drugačiji. U vinorodnoj Župi Aleksandrovačkoj pokušali su i uspeli da vinograde umnože i sortama koje nisu sa ovog podneblja, odnosno nisu autohtone. Ipak domaće sorte i vino od njih su njihovi najtraženiji i najeminentniji proizvodi, koji put do trpeze nalaze na skoro svim kontinentima. Ono što je domaće i autohtono za Župu , važi i za celo područje Balkana. Srbiju i susedne zemlje. U zbiru to je samo par sorti, neke se ponovo, uslovno rečeno, vraćaju u modu, odnosno ponovo uzgajaju, verovatno zbog neponovljivog ukusa i arome koja podseća na neka druga vremena, koja se i na ovaj način čuvaju od zaborava.
Autohtone sorte grožđa predstavljaju važan deo kulturne baštine i bogatstva svake zemlje koja se bavi proizvodnjom vina. To su sorte koje su se dugi niz godina razvijale na određenom području, u skladu sa klimatskim uslovima i terenom. Njihova posebnost ogleda se u karakterističnom ukusu, mirisu i boji vina koje se proizvodi od njih.
Postoji veliki broj autohtonih sorti grožđa širom sveta, ali neke zemlje se izdvajaju po svojoj raznolikosti i broju autohtonih sorti. U tim zemljama se grožđe uzgaja već vekovima i odavno je postalo deo njihove tradicije i kulture. Među tim zemljama su Italija, Španija, Francuska, Portugalija, Grčka, Hrvatska, Srbija, Rumunija i Bugarska.
Balkan je takođe poznat po svojim autohtonim sortama grožđa. Na ovom području se uzgajaju brojne sorte koje su specifične samo za ovaj region, a koje su se tokom vekova prilagodile klimatskim uslovima i različitim terenima. Među najpoznatijim autohtonim sortama grožđa na Balkanu su Vranac, Prokupac, Tamjanika, Smederevka, Žilavka, Trnjak, Kratošija, Plavac mali i druge.
Vranac je autohtona sorta grožđa koja se uzgaja u Srbiji i susednoj Crnoj Gori. Ovo grožđe je poznato po svojoj tamnoj boji, bogatom ukusu i izraženoj aromi. Vranac se najčešće koristi za proizvodnju crnog vina, koje se odlikuje jakom strukturom, intenzivnom aromom i dugim završetkom.
Prokupac je autohtona sorta grožđa koja se uzgaja u Srbiji. Ovo grožđe je poznato po svom izraženom ukusu i izraženoj kiselosti, zbog čega se najčešće koristi za proizvodnju crvenog vina. Vina napravljena od prokupca imaju intenzivnu boju, kompleksan ukus i dugotrajni završetak.
Tamjanika je autohtona sorta grožđa koja se uzgaja u Srbiji i Crnoj Gori. Ovo grožđe je poznato po svojoj aromatičnosti i izraženom ukusu, a najčešće se koristi za proizvodnju belog vina. Vina napravljena od tamjanike imaju izraženu aromu i ukus po voću i cveću, i mogu se kombinovati sa različitim jelima.
Smederevka je autohtona sorta grožđa koja se uzgaja u Srbiji. Ovo grožđe je poznato po svom osvežavajućem ukusu i laganoj kiselosti, zbog čega se najčešće koristi za proizvodnju belog vina. Vina napravljena od smederevke su osvežavajuća, sa laganim ukusom citrusa i voća.
Žilavka je autohtona sorta grožđa koja se najviše uzgaja u Bosni i Hercegovini, ali ima vinograda pod žilavkom i u Župi i Smederevu . Ovo grožđe je poznato po svojoj izraženoj kiselosti i mineralnosti, zbog čega se najčešće koristi za proizvodnju belog vina. Vina napravljena od žilavke imaju kompleksan ukus, sa izraženim notama voća i mineralnosti.
Trnjak je autohtona sorta grožđa koja se uzgajala u Hrvatskoj i to uglavnom na primorju i na ostrvima. Sadnice su donete u aleksandrovačka sela, a kako se klimatski uslovi menjaju primila se loza. Ovo grožđe je poznato po svom izraženom ukusu i kompleksnosti, zbog čega se najčešće koristi za proizvodnju crnog vina. Vina napravljena od trnjaka imaju intenzivnu boju, bogat ukus i izraženu aromu.
Kratošija je autohtona sorta grožđa koja se uzgaja u Crnoj Gori i na severu Albanije. Ovo grožđe je poznato po svojoj izraženoj aromatičnosti i izraženom ukusu, zbog čega se najčešće koristi za proizvodnju crvenog vina. Vina napravljena od kratošije imaju intenzivnu boju, pun ukus i dugotrajni završetak. Ima je i u Srbiji, ali u malom postotku u vinogorjima.
Plavac mali je autohtona sorta grožđa koja se uzgaja u Hrvatskoj, a posebno je karakteristična za ostrvskog područje. Ovo grožđe je poznato po svojoj jakoj strukturi, bogatom ukusu i izraženoj aromi. Vina napravljena od plavca malog imaju intenzivnu boju, složen ukus i dug završetak. U Srbiji se uzgaja u zanemarljivom procentu, isto tako i u Župi.
Autohtone sorte grožđa su izuzetno važne za očuvanje kulturnog i istorijskog nasleđa jednog područja. One predstavljaju svojevrsnu vezu sa prošlošću i tradicijom, ali i mogućnost za razvoj i promociju turizma i vinske industrije. Zbog toga je važno da se autohtone sorte grožđa čuvaju i unapređuju, kako bi se osiguralo održivo i kvalitetno vinogradarstvo u budućnosti, a ljubitelji dobre kapljice ističu da je vino napravljeno od ovih sorti najkvalitetnije i najukusnije. Njima valjda treba verovati!
Ostavite komentar