MLADI U DIGITALNOM DOBU – GENERACIJA KOJA ODRASTA UZ ALGORITME

S.S. 16-11-2026

Pametni telefoni, društvene mreže i alati veštačke inteligencije postali su deo svakodnevice mladih. Međutim, poznavanje tehnologije ne znači nužno i sposobnost da se informacije kritički procene, zaštite lični podaci i prepoznaju rizici digitalnog okruženja.

Za generaciju koja odrasta uz pametne telefone, internet i društvene mreže, digitalni svet nije odvojena stvarnost kojoj se povremeno pristupa. On je prostor u kojem se uči, razgovara, zabavlja, stvaraju prijateljstva, prate vesti i oblikuju interesovanja. Granica između onoga što se događa u neposrednom okruženju i onoga što se odvija na ekranu sve je manje vidljiva.

Danas mladi putem nekoliko dodira mogu da pronađu informacije za školski zadatak, razgovaraju sa prijateljima, pogledaju predavanje, nauče strani jezik ili zatraže pomoć od alata veštačke inteligencije. Ipak, dostupnost informacija ne znači automatski i bolje razumevanje sveta. Upravo tu nastaje jedan od najvažnijih izazova digitalnog doba: kako mlade osposobiti da tehnologiju koriste ne samo brzo i vešto, već i bezbedno, odgovorno i promišljeno.

Više vremena na internetu, ali i više izazova

Koliko je digitalno okruženje postalo važno u odrastanju pokazuje istraživanje o korišćenju interneta i digitalnih tehnologija među decom i mladima u Srbiji, koje je predstavljeno u okviru međunarodnog istraživanja EU Kids Onlajn. Prema objavljenim rezultatima, učenici provode na internetu prosečno više od tri sata dnevno, dok najstariji među njima u proseku provode i do četiri i po sata. Tokom vikenda, dve trećine ispitanih učenika provodi na internetu između četiri i sedam sati dnevno.

Istraživanje ukazuje i na drugu stranu ove svakodnevice. Približno trećina učenika navodi da ima probleme povezane sa vremenom provedenim na internetu ili da zbog toga dolazi do sukoba sa porodicom i prijateljima. Deo njih bezuspešno pokušava da smanji vreme provedeno na mreži, zapostavlja obaveze ili se odriče druženja u neposrednom okruženju.

Izvor: UNICEF Srbija, rezultati istraživanja EU Kids Onlajn.

Ovi podaci ne znače da je svako korišćenje interneta problematično, niti da digitalne navike mladih treba posmatrati isključivo kroz rizike. Internet je važan izvor znanja, komunikacije i kreativnog izražavanja. Međutim, kada vreme provedeno pred ekranom počne da potiskuje san, školske obaveze, fizičku aktivnost i neposredne odnose, potrebno je obratiti pažnju na način korišćenja tehnologije.

Važno pitanje zato nije samo koliko su mladi vremena na internetu, već i šta tamo rade, kakve sadržaje prate i koliko su sposobni da prepoznaju uticaj digitalnih platformi na svoje navike.

Algoritmi koji biraju šta ćemo videti

Kada mlada osoba otvori društvenu mrežu, sadržaji koje vidi uglavnom nisu poređani slučajnim redosledom. Algoritmi analiziraju različite signale, poput prethodnih pregleda, reakcija, pretraga i interesovanja, kako bi procenili koji bi sadržaji mogli da zadrže pažnju korisnika.

Takav sistem može biti koristan. Omogućava da se lakše pronađu muzika, obrazovni sadržaji, vesti ili teme koje nas zanimaju. Istovremeno, neprestano prikazivanje sličnih sadržaja može suziti pogled na svet i stvoriti utisak da svi razmišljaju na isti način. Ako korisnik često gleda određenu vrstu video-sadržaja, platforma može nastaviti da mu nudi slične objave. Tako se formira digitalno okruženje koje nije nužno odraz celokupne stvarnosti, već izbor sadržaja za koji sistem procenjuje da će privući pažnju.

Za mlade je posebno važno da razumeju da ono što se pojavljuje na ekranu nije uvek najvažnije, najtačnije ili najreprezentativnije. Popularnost neke objave ne garantuje njenu istinitost, baš kao što veliki broj pregleda ne znači da je određeni savet pouzdan.

Razvijanje kritičkog mišljenja podrazumeva da mladi nauče da se zapitaju ko je autor sadržaja, na osnovu čega iznosi tvrdnje, da li postoji pouzdan izvor i zbog čega im je baš taj sadržaj prikazan.

Veštačka inteligencija kao pomoć u učenju

Razvoj generativne veštačke inteligencije otvorio je novu fazu digitalnog odrastanja. Mladi danas mogu da koriste alate koji objašnjavaju složene pojmove, predlažu strukturu sastava, pomažu u učenju stranih jezika, analiziraju tekstove i nude dodatna objašnjenja gradiva.

Za učenika koji nije razumeo lekciju, takav alat može biti koristan način da dobije objašnjenje prilagođeno svom nivou znanja. Studentima može pomoći u organizovanju literature, razradi ideja ili pripremi za ispit. Mogućnosti su brojne, ali rezultat zavisi od načina na koji se tehnologija koristi.

Postoji značajna razlika između korišćenja veštačke inteligencije da bi se nešto bolje razumelo i prepuštanja sistemu da samostalno uradi zadatak umesto učenika. U prvom slučaju tehnologija može da podstakne učenje. U drugom postoji rizik da se zaobiđe upravo ono što obrazovanje treba da razvija — sposobnost razmišljanja, povezivanja činjenica i samostalnog rešavanja problema.

Veštačka inteligencija može da pogreši, izostavi važan podatak ili ponudi odgovor koji zvuči uverljivo, ali nije tačan. Zbog toga sadržaj koji generiše ne bi trebalo prihvatati bez provere, posebno kada je reč o činjenicama koje se mogu proveriti u udžbenicima, stručnoj literaturi i pouzdanim izvorima.

Škola u takvom okruženju dobija dodatni zadatak: da učenike ne uči samo korišćenju digitalnih alata, već i proceni njihove pouzdanosti. Važno je da mladi razumeju kada im tehnologija može pomoći, a kada je potrebno da samostalno istražuju, provere podatke i obrazlože sopstveni zaključak.

Digitalna pismenost je više od poznavanja tehnologije

Mladi često lako usvajaju nove aplikacije i snalaze se u digitalnom okruženju. Ipak, tehnička spretnost nije isto što i potpuna digitalna pismenost.

Ona podrazumeva i sposobnost procene izvora, prepoznavanja manipulativnih sadržaja, zaštite ličnih podataka, razumevanja digitalnog nasilja i odgovornog ponašanja na internetu.

Istraživanje EU Kids Onlajn u Srbiji pokazalo je da je svaki treći učenik tokom prethodne godine imao neko uznemirujuće iskustvo na internetu, dok je 16 odsto ispitanih navelo da je doživelo digitalno nasilje. Ovakva iskustva ukazuju na značaj podrške roditelja, škole i vršnjaka, kao i na potrebu da deca znaju kome mogu da se obrate kada se suoče sa problemom.

Izvor: UNICEF Srbija, EU Kids Onlajn.

Posebnu pažnju treba posvetiti privatnosti. Fotografije, lokacija, lični podaci i sadržaji koji se dele na internetu mogu ostaviti dugotrajan digitalni trag. Mladi treba da znaju da jednom objavljen sadržaj može biti sačuvan, kopiran ili prosleđen i kada ga autor kasnije obriše.

Razgovor o digitalnoj bezbednosti zato ne bi trebalo da se svodi samo na zabrane. Potrebno je objasniti kako funkcionišu podešavanja privatnosti, zašto nije bezbedno deliti lozinke, kako prepoznati sumnjive poruke i šta učiniti kada se pojave pretnje, uznemiravanje ili lažni profili.

Od zabrana ka odgovornom korišćenju

U pokušaju da zaštite decu, roditelji ponekad posežu za ograničavanjem vremena pred ekranom ili zabranom pojedinih aplikacija. Takve mere u određenim situacijama mogu biti opravdane, ali same po sebi nisu dovoljne da mlade pripreme za život u digitalnom društvu.

Potrebni su razgovor, poverenje i zajedničko učenje. Roditelji ne moraju poznavati svaku novu aplikaciju, ali bi trebalo da budu zainteresovani za to kako njihova deca koriste internet, s kim komuniciraju i kakve sadržaje prate. Jednako je važno da odrasli sopstvenim primerom pokažu odgovorno ponašanje u digitalnom prostoru.

Škole, takođe, imaju značajnu ulogu u razvoju digitalnih kompetencija. Pored tehničkog znanja, učenicima su potrebne veštine kritičkog čitanja, provere činjenica, prepoznavanja dezinformacija i odgovornog korišćenja veštačke inteligencije. Digitalna pismenost ne bi trebalo da bude samo dodatna tema, već deo obrazovanja koji priprema mlade za svakodnevni život.

Generacija koja odrasta uz algoritme ima mogućnost da znanje stiče brže i na više načina nego ranije generacije. Ali ta prednost može se ostvariti samo ako pristup tehnologiji prati razumevanje njenih mogućnosti i ograničenja.

Cilj nije da mladi budu što duže na mreži, niti da se od tehnologije udalje po svaku cenu. Cilj je da nauče da je koriste tako da im proširuje znanje, podstiče kreativnost i olakšava život, a da pritom ne ugrožava njihovu privatnost, samostalnost i odnose sa drugima.

U svetu u kojem algoritmi sve više utiču na sadržaje koje gledamo i informacije do kojih dolazimo, jedna od najvažnijih veština ostaje sposobnost da zastanemo, postavimo pitanje i proverimo odgovor. Upravo ta sposobnost može napraviti razliku između pasivnog korisnika tehnologije i mlade osobe koja ume da njome upravlja odgovorno i u svoju korist.

S.Savić

Antrfilei 1

MLADI O DIGITALNOM SVETU: TELEFON NAM JE POTREBAN, ALI NIJE CEO ŽIVOT

Kako mladi koriste veštačku inteligenciju, koliko veruju informacijama na internetu i mogu li da zamisle dan bez telefona?

Ana, 16 godina:

„Telefon koristim svakodnevno, najviše za dopisivanje, društvene mreže i muziku. Kada mi nešto nije jasno za školu, potražim objašnjenje na internetu, a ponekad koristim i veštačku inteligenciju. Ipak, ne prihvatam baš sve što pročitam, jer znam da informacije mogu da budu netačne.“

Marko, 17 godina:

„Veštačka inteligencija može da bude korisna kada treba brzo nešto da saznam ili razumem. Problem je ako neko samo prepiše odgovor i ne potrudi se da nauči. Mislim da tehnologija treba da nam pomogne, a ne da radi sve umesto nas.“

Milica, 15 godina:

„Društvene mreže koristim da budem u kontaktu sa društvom i pratim ono što me zanima. Ponekad ne primetim koliko je vremena prošlo dok gledam snimke. Mislim da je važno da imamo i druge aktivnosti, da izlazimo, družimo se i ne provodimo ceo dan uz ekran.“

Luka, 18 godina:

„Ne verujem svemu što vidim na internetu, posebno ako je neka vest neobična ili zvuči neverovatno. Pokušavam da proverim ko je objavio informaciju i da li o tome pišu i drugi izvori. Danas je važno znati da fotografije, snimci i tekstovi mogu da budu izmenjeni ili napravljeni pomoću veštačke inteligencije.“

Jovana, 17 godina:

„Mislim da će se veštačka inteligencija sve više koristiti u školi i na poslu. Može da pomogne u učenju, ali ne može da zameni naše iskustvo, razmišljanje i druženje sa ljudima. Volela bih da u školi više učimo kako da koristimo nove tehnologije, ali i kako da prepoznamo njihove nedostatke.“

ZAJEDNIČKA PORUKA MLADIH

Tehnologija je deo njihove svakodnevice, ali njena prava vrednost zavisi od toga kako je koriste. Informacije treba proveravati, lične podatke čuvati, a vreme provedeno na internetu uskladiti sa učenjem, druženjem i drugim životnim obavezama.

NAJMLAĐI U DIGITALNOM SVETU: IGRA, UČENJE I DRUŽENJE UZ EKRAN

Kako deca koriste telefone, šta ih najviše zanima na internetu i da li mogu da zamisle dan bez omiljenih digitalnih sadržaja?

Maša, 10 godina:

„Na telefonu najviše gledam crtane filmove i smešne snimke. Ponekad koristim internet kada mi treba nešto za školu. Mama mi kaže da ne treba sve da gledam i da ne smem da razgovaram sa nepoznatim ljudima preko interneta.“

Vuk, 11 godina:

„Volim igrice i video-snimke o stvarima koje me zanimaju. Kada nešto ne znam, pitam roditelje ili potražim odgovor na internetu. Mislim da je telefon dobar kada naučimo nešto novo, ali je lepše kada možemo da se igramo i napolju sa drugarima.“

Lena, 9 godina:

„Na internetu gledam crtane filmove i slušam muziku. Ne bih volela da ceo dan budem bez telefona, ali volim i da crtam, čitam i igram se sa drugaricama. Roditelji mi određuju koliko dugo mogu da koristim telefon.“

Nikola, 12 godina:

„Ponekad koristim internet da pronađem informacije za domaći zadatak. Ako nešto ne razumem, volim da mi neko objasni na jednostavniji način. Ali znam da ne treba samo da prepišem ono što pronađem, već da razumem šta piše.“

Sofija, 11 godina:

„Najviše volim da gledam video-snimke o životinjama i prirodi. Na internetu može mnogo toga da se nauči, ali ne znamo uvek ko je napravio neki snimak i da li je sve tačno. Zato mislim da je važno da pitamo roditelje kada nismo sigurni.“

TEHNOLOGIJA JE DEO ODRASTANJA, ALI NE I JEDINI SVET DETETA

Digitalni uređaji deci mogu da omoguće pristup znanju, podstaknu kreativnost i pomognu u učenju. Ipak, njihovo korišćenje treba prilagoditi uzrastu, uz jasna pravila, razgovor sa roditeljima i nadzor odraslih. Jednako su važni igra, kretanje, čitanje i neposredno druženje sa vršnjacima.

Deca treba postepeno da uče da čuvaju lične podatke, ne prihvataju kontakte nepoznatih osoba i potraže pomoć od odrasle osobe kojoj veruju ako na internetu naiđu na nešto što ih uplaši ili uznemiri.




Ukupno komentara 0

Ostavite komentar