VAKCINE SU BEZBEDNE I JEDINI NAČIN DA POBEDIMO KORONU

Aleksandra Janićijević Vučković 24-07-2021

U okviru projekta „Heroji našeg doba“, u saradnji sa Ministarstvom kulture i informisanja, pišemo o doktorima i medicinskim radnicima koji su bili i koji su još uvek na braniku protiv virusa korona. Tim povodom razgovarali smo sa doktorom Milošem Curakovićem, „prvim čovekom“ za imunizaciju.

Kada i kako je sve počelo?

- Sam proces imunizacije otpočeo je krajem decembra 2020. godine kada je u Srbiju i stigao prvi kontigent Fajzer vakcine. Ja sam tada određen da budem u prvom timu za imunizaciju zajedno sa patronažnim sestrama Jasnom Jeremić i Jelenom Milanović, a tim su činile još i glavna sestra Sanja Nikolić, Olivera Živković i Vanja Perović. Svi smo bili malo uplašeni i pitali se kako će sve teći, ali uz slogu, dogovor i uzajamnu podršku vrlo brzo smo se uhodali i snašli.

Kako je tekla organizacija oko formiranja timova i same organizacije?

- U početku, dok smo još uvek imali ograničen broj vakcina, imunizacija se sprovodila isključivo u Dijagnostičkom centru i to među strogo određenim kategorijama - najstariji sugrađani, zdravstveni radnici itd. Tada je imunizaciju obavljao samo naš tim uz povremeno angažovanje dodatnih ekipa. Po pristizanju veće količine vakcina prešli smo u Halu sportova i otpočeli masovnu imunizaciju. Postojao je određen broj stalnih timova, a povremeno su se uključivali i pomoćni timovi kada bismo očekivali baš velike gužve kako ne bi dolazilo do zastoja i čekanja. Po tom principu radili smo sve do 5. jula kada se Hala sportova zvanično zatvorila i imunizacija se vratila u Dijagnostički centar. Bili smo kao jedna velika porodica. Svi lekari i sestre zaista su predano radili i trudili se da sve protiče najbolje moguće.

Koliko ljudi je tada bilo u timu i kako su se snašli u tom prvom trenutku kada se još ništa nije znalo o samom virusu?

- U prvom timu bili smo Jasna Jeremić, Jelena Milanović i ja. Tada se već dosta toga znalo o virusu, ali o vakcinama ne puno. Fajzer je prvi objavio detaljne podatke o svojoj vakcini i sa njom smo i krenuli. Pratili smo ono što su proizvođači objavljivali i, naravno, sledili zvanične smernice Batuta. Jedni drugima bili smo maksimalna podrška i sve smo zajedno učili i tumačili. Radovali smo se svakoj novoj koja nam stigne.

Koliko se radilo i pod kojim uslovima, da li je imalo sve što je trebalo?

- Radili smo standardno radno vreme, s tim što smo svi bili na raspolaganju i često ostajali da pomognemo kada su gužve i kada stigne veća količina vakcina. Imali smo obezbeđene sve uslove za rad, a aktivno su nam tokom celog procesa pomagali i volonteri/stažeri, buduće medicinske sestre/tehničari, dok su o organizaciji brinuli direktorica i glavne sestre, a kasnije i ja.

Kako ste Vi na sve to gledali, kao „prvi čovek“ za vakcinaciju u Domu zdravlja?

- Nisam od samog početka bio prvi čovek, ali s obzirom da sam bio jako zainteresovan za temu imunizacije i da sam aktivno pratio sve o vakcinama spontano su se i kolege za sve nedoumice obraćale meni ili su pacijente slali kod mene na konsultacije oko izbora vakcine itd. To mi nikada nije smetalo i uvek sam i voleo da ljudima argumentovano objasnim da su vakcine bezbedne, efikasne i da nema razloga za strah, da ne treba da veruju raznim teorijama zavera koje se šire društvenim mrežama i nisu potkrepljene nikakvim dokazima. Pored toga, iznosio sam i predloge o tome da krenemo u “agresivniju” kampanju. Formirali smo razne punktove i tako sam valjda spontano postao prvi čovek vakcinacije.

Šta Vam je najupečatljivije ostalo u sećanju, neka situacija, dešavanje?

- Pa ima više upečatljivih momenata. Izdvojio bih recimo prvi dan rada Hale sportova kada se zaista ogroman broj ljudi odazvao na vakcinaciju i sećam se da smo svi bili prezadovoljni. Ubrzo smo postali vodeća zemlja u svetu po procesu imunizacije. Bio sam zaista iskreno ponosan na svoje sugrađane, svoj grad i svoju zemlju. Od zanimljivih momenata izdvojio bih i da smo se Jelena, Jasna i ja dogovorili da primimo različite vakcine kako bismo dokazali da su sve dobre, pa je tako Jelena primila Sinopharm ili kinesku, Jasna Sputnjik, a ja Fajzer.

Premda ste svi mnogo radili i još uvek to činite, kako izdržavate s obzirom da dugo traje?

-Meni iskreno ne pada teško. Pronašao sam se u ovom poslu i ništa mi ne predstavlja problem. Ovo je ono za šta sam se školovao i u šta svim srcem verujem. Pored rada u Hali smo organizovali i punktove na javnim mestima, obilazili smo mnoge javne ustanove, fabrike, parkove, trudili se da dođemo do svakog čoveka. Nikada mi ništa od toga nije padalo teško iako smo se ponekad na javnim mestima suočavali sa dobacivanjem od strane antivaksera. Većih problema nije bilo. Ponosan sam na ovo što radimo, jer znam da radimo ispravnu stvar, koja je između ostalog sada i omogućila da svi imamo koliko-toliko mirno leto, normalan život i prazne bolnice.

Za kraj razgovora, koja je poruka čitaocima?

- Poruka čitaocima je da se vakcinišu ukoliko još uvek nisu. Pratimo dešavanja u svetu i jasno je da ima novih sojeva virusa koji pre svega pogađaju nevakcinisane i koji su po svim dosadašnjim pokazateljima mnogo opasniji od osnovnog soja. Moguće je da se zaraze i vakcinisani, ali oni prolaze sa jako blagom kliničkom slikom i nisu životno ugroženi. Neophodno je da na vreme stvorimo što jači kolektivni imunitet kako bismo sprečili scenario sa punim bolnicama na jesen, a to ćemo postići jedino vakcinacijom. Verujte nauci i ljudima koji su svoje živote posvetili nauci, a ne šarlatanima. Vakcine su bezbedne i jedini su način da pobedimo Koronu.

Objavljeni tekst deo je projekta “Heroji našeg doba”.

Ovaj projekat je sufinansiran iz Budžeta Republike Srbije - Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.




Ukupno komentara 0

Ostavite komentar