UMETNOST KAO NAČIN ŽIVOTA

Andjela Punosevac 26-07-2021

Umetnost podrazumeva poseban način života, kojim žive odabrani, jer talenat pronalazi čoveka, ne čovek talenat i samo oni sa mnogo sreće, uspu da ga otkriju na vreme, usavrše i pretvore u životni poziv.

Jedan o njih je i Antanasije Punoševac, koji je Fakulet likovnih umetnosti u Beogradu upisao već posle treće godine srednje škole. Kao student generacije, 2015. godine završio je slikartvo, u klasi profesora Gordana Nikolića. Trenutno je na doktorskim studijama, na istom fakultetu, pod mentorstvom profesora Radomira Kneževića. Održao je mnoge samostalne izložbe u: Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu, Kruševcu, Nišu, Kraljevu i Gornjem Milanovcu i učestvovao u nekoliko grupnih izložbi. 2011. godine dobio je nagradu ,,Flu" za crtež, za prvu godinu studija, a 2014. godine nagradu ,,Stevan Kneževć", za crtež. Učestovao je na Letnjoj školi crtanja u Prijepolju, Univerziteta umetnosti u Beogradu ‒ ,,Kroz vrtloge Lima". Stipendista je ,,Dositeja" fonda za mlade talente i Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja. Član je Udruženja likovnih umetnika Srbije i Udruženja likovnih umetnika Kruševca.

• Kada Vas je neko u detinjstvu pitao šta želite da budete kad porastete, šta Vam je prvo padalo napamet?

-Nisam siguran, ali baš rano sam znao da želim da radim nešto što ima veze sa crtanjem, nisam razmišljao o tome kao o profesiji.

• Kako i kada ste kod sebe prepoznali talenat za slikanje, da li ste sami postali svesni toga ili Vam je na to ukazao neko iz Vaše okoline?

- Uvek sam voleo da crtam i slikam, od kada pamtim bilo šta o sebi. Dok sam bio mlađi to je nekako bila moja prirodna, svakodnevna potreba. U starijim razredima osnovne škole sam uz podršku svog nastavnika likovnog, Miljana Perišića, počeo na tu potrebu da gledam kao na nešto na čemu može i profesionalno da se radi.

• Akademiju ste upisali posle treće godine srednje škole, samim tim ste bili najmlađi u svojoj generaciji. Šta je to tačno značilo, da li je to za Vas bila otežavajuća ili olakšavajuća okolnost?

- Upisivaljnje umetničkog fakulteta pre završene srednje škole nije velika retkost. Te godine su još dve koleginice upisale posle treće godine, tako da nisam bio izuzetak. Svakako nije baš isto kao kada se upiše posle završene srednje škole, ali ja sam želeo da što pre odem na fakultet i maksimalno se posvetim svom radu, tako da nikada nisam preispitivao tu odluku. Osećao sam se ravnopravno sa drugima i trudio sam se da i moj rad bude takav.

• Potičete iz jednog malog župskog sela Dobroljubci, u podnožiju Kopaonika. Koliko Vam je preseljenje u veliki grad teško palo i koliko se, po Vašem mišljenju, razlikuju ta dva načina života?

- Srednju školu sam završio u Kraljevu, tako da sam već bio naviknut na gradsku okolinu kada sam došao u Beograd. Samo preseljenje u Beograd mi nije izazivalo nikakav poseban osećaj, jer sam imao svoj cilj zbog kog sam tu i nisam pridavao pažnju perifernim stvarima. Načini života u velikim gradovima i malim mestima se razlikuju po pitanju svakodnevnih stvari, koje obavljamo i načina na koji ih obavljamo, to je stvar organizacije u vremenu i prostoru. Razlikuju se naravno i po sadržajima koji su nam dostupni. I jedni i drugi imaju svoje prednosti i mane.

• Svako umetničko delo u sebi nosi određeni motiv ili poruku. Koji su najčešći motivi Vaših slika?

- Skoro stalni motiv mojih radova u zadnjih nekoliko godina je ljudsko lice i telo. Oni su uglavnom predstavljeni u jednom uopštenom duhu. Ne bavim se onim što se naziva portret ili akt. Moji radovi nisu portretske predstave i ne opisuju konkretne ličnosti. Oni su više arhetipske slike čoveka i ideje o humanosti. Sadržaj tih ljudi, koje slikam nije definisan konkretnim emocijama i raspoloženjima, već se trudim da prodrem u prostore iza onoga o čemu govori psihologija. Motiv je da se pobude emocije u posmatraču kroz empatiju, koju bi trebalo da doživi u kontaktu sa radovima.

• Umetnost je delatnost duha, koja zahteva inspiraciju. Gde Vi pronalazite inspiraciju za stvaranje umetničkih dela?

- Inspiraciju pronalazim u svakodnevnom životu, kontaktu sa ljudima, u literaturi, drugim umetničkim delima… Inspiracija je skup gomile senzacija koje konstantno doživljavamo.

• Kraj u kome ste se rodili i odrasli veoma je živopisan. Da li se nekada u mislima vraćate tamo, da biste pronašli nadahnuće za svoje radove?

- Vraćam se veoma često. Mislim da je za svakog umetnika bitna ta veza sa prostorima u kojima je proveo najranije godine života. To je u nekom smislu baza i izvor svega.

• Slikarstvom se ne bavi neko ko želi da zaradi dosta novca, jer to nije baš isplativ posao. A, da li od ovog posla može da se živi?

- Od slikarstva može i da se živi, naravno. Sve je samo stvar ličnog angažovanja i volje da se istraje u svojim idejama.

• U stvaranju jednog umetničkog dela potrebno je uložiti mnogo truda, zalaganja, mašte... Recite nam kakav je osećaj kada prodate svoj rad, a znate koliko je nematerijalnih stvari uloženo u njega? Da li umetnost ima cenu?

- Svaki umetnik je vezan za svoje radove. Međutim, bitno je to da mi uvek imamo potrebu za novim radovima i kontinuiranim stvaranjem. Za slikara je intrigantna slika na kojoj trenutno radi. Završene radove ostavljamo iza sebe, tako da njihovim prodavanjem možemo da obezbedimo ono što nam je ustavri najbitnije – nove radove i nova istraživanja. Umetnost ima cenu, mada bi sa filozofskog aspekta moglo da se diskutuje o toj temi.

• Opišite nam ukratko život jednog mladog umetnika, jer umetnici žive umetnost, oni nemaju osmočasovno radno vreme, jer nikada ne znaju kada će dobiti inspiraciju.

- Način života umetnika je individualna stvar. Svako ima neke svoje navike i principe kojima se vodi. To sve zavisi i od umetničkog senzibiliteta. Zajedničko je svima, po mom mišljenju, to da kao i u drugim profesijama. čovek mora da provede puno vremena u svom radu, kako bi došao do nekih rezultata. Za visoke rezultate je ipak od inspiracije i dara bitniji rad i treba ga održavati stalno. Najbolje bi bilo ustvari, kada bismo sve svoje vreme mogli da provodimo u ateljeu, ali pošto to baš i nije uvek moguće, onda ostale obaveze, profesionalne i privatne pokušavamo da uglavimo u što kraće pauze od slikanja.

Fotografija je preuzeta sa interneta.




Ukupno komentara 0

Ostavite komentar