Autizam je specifičan razvojni poremećaj, čiji uzrok još uvek nije poznat, nema mu leka i nikad se ne zna kako će se razvijati u budućnosti. Roditelji i staratelji osoba sa asutizmom treba da se pomire i žive sa njim, jer će im to umnogome olakšati život.
Udruženje za pomoć osobama sa autizmom Kruševac osnovano je u novembru 2002. godine. Najzaslužniji za formiranje Udruženja su roditelji osoba sa autizmom, kao i Savez autizama Srbije, na čiju inicijatuvu je osnovano. Postojanje i aktivnosti proizlaze iz specifičnih potreba osoba sa autizmom i velikog angažovanja roditelja i stručnjaka, da se pruži pomoć i podrška ovim osobama. Udruženje ima 36 registrovanih članova, starosti od 5 do 37 godina, a starosna granica nije uslov za članstvo.
Ove osobe, uglavnom nisu samostalne i ne mogu da brinu sami o sebi, tako da nisu u mogućnosti da zarađuju. Postoje slučajevi gde osobe sa autizmom rade, ali uz podršku i pomoć drugih osoba. Većina njih prima uvećanu naknadu za tuđu negu i pomoć.
Direktna i namerna diskriminacija ovih osoba uglavnom ne postoji, mada se u svakodnevnom životu sreću sa raznim situacijama koje je teško prevazići, ali se rešenje nađe. Najveći društveno-socijalni problem u Kruševcu imaju odrasle osobe sa autizmom. Posle završene srednje škole nemaju gde da odu, da organizovano provode vreme, da se druže, jer ne postoji Dnevni boravak za osobe sa autizmom, a kapacitet postojećeg dnevnog boravka je popunjen, tako da su oni prepušteni dvadesetčetvoročasovnoj brizi roditelja.
Osobe sa autizmom nemaju svest i spoznaju o društvenim i socijalnim relacijama, oni su u nekom svom svetu, prepušteni uglavnom roditeljima. Njihova uključenost u društveni život zavisi od angažovanja roditelja, mada i Udruženje nastoji da sprovodi aktivnosti i projekte, pomoću kojih im se omogućava edukativno-kreativni rad – muzičke radionice, inkluzivne predstave, sportsko-rekreativne aktivnosti, izleti, boravak u banjama i slično, ali sve to nema trajni karakter. U mnogim gradovima Srbije to nije slučaj, jer postoje dnevni boravci ili Predah smeštaj, što doprinosi rasterećenju roditelja.
Udružnje organizuje muzičke radionice i druženja, što članovima mnogo znači, jer vole igru, ples, pokret, ritam… Takođe se redovno ide na izlete, jer uživaju u putovanjima i šetnji.
Postoje ljudi koji prepoznaju problem i spremni su da pomognu, ali nažalost, moramo naglasiti, da postoje i oni koji neće ili ne mogu da razumeju specifičnosti ovih osoba.
U Udruženju napominju, da od osnivanja nemaju svoj prostor za rad i aktivnosti. Od početka postojaljnja i rada samofinasirali su se i koristili prostore: Doma Jefimija, osnovne škole Jovan Jovanović Zmaj, Dnevnog boravka Duga, Doma omladine, Pozorišta, Edukativnog centra, a sada AKC Gnezdo, koji im nesebično izlaze u susret. Postojali su pokušaji da dobiju svoj prostor, ali se uvek nešto iskomlikovalo zbog tehničkih problema, tako da se i posle skoro 20 godina postojanja i rada, snalaze, kako bi svojim članovima pružili razne usluge.
Nadamo se da će ovaj tekst dopreti do humanih ljudi i ljudi dobre volje i da će ovaj njihov veliki problem ubrzo biti rešen.














Ostavite komentar