NEOPISIV JE OSEĆAJ KADA ČUJETE DA SRCE PONOVO KUCA

11-09-2021

U okviru projekta „Heroji našeg doba“ predstavljamo vam tri izuzetno jake, požrtvovane, profesionalne žene. One su i majke, supruge, ćerke, snaje, unuke, zajedničko im je i to da su tokom pandemije izazvane korona virusom brinule su podjednako o zdravlju svakog sugrađanina. I još uvek to čine. Korona virus , i dalje ne posustaje.

Predstavljamo vam heroje: dr Darinka Punoševac koja je specijalista opšte medicine i šef ambulante Parunovac, Dom zdravlja, Kruševac, dr Tamara Ilić, doktor medicine i Svetlana Milovanović,strukovnu medicinsku sestru.

Kada je sve krenulo, kako ste se osećali tada?

-Kada ulazite u borbu sa nepoznatim protivnikom, nije vam svejedno. Osećate strah, ne od samog virusa, već od toga kako da na najbolji način pomognete pacijentu i pružite svu neophodnu pomoć. Na samom početku sve nam je bilo nepoznato, pratili smo smernice koje su nam date, ali smo istovremeno i sami osluškivali bolest i prilagođavali terapiju za svakog pacijenta ponaosob kaže dr Tamara Ilić.

Šta je to o čemu se najviše pričalo sa kolegama? Da li ste bili jedni drugima podrška?

-Naravno da smo bili podrška jedni drugima jer drugačije ne bismo mogli da funkcionišemo. Veći deo vremena provodili smo zajedno tako da smo postali jedni drugima druga porodica. Konsultovali smo se oko terapije, donosili zajednički odluke oko najtežih pacijenata i na tako uspevali da pomognemo svima.

Koliko je ljudi je tada bilo u Vašem timu i kako ste se snašli u tom prvom trenutku kada se još uvek ništa nije znalo o samom virusu?

- U prvom talasu ambulanta je radila 24 sata i tada se radilo u tri smene. Radilo je 8 lekara i 10 sestara u dve smene sa noćnim dežurstvima. U drugom i trećem talasu kada je bilo i najviše pregleda u ambulanti radilo je 16 lekara i 25 sestara u tri smene, tada nije bilo noćnog dežurstva. Na raspolaganju su bile i laboratorijska i radiološka služba koje su radile sve vreme sa nama. Zajedničkim snagama zbrinjavali smo pacijente, a najteže slučajeve smo transportovali na infektivno odljenje.

Koliko se radilo i pod kojim uslovima?

- Kao što sam rekla u prvom talasu smo radili 24 sata, a kasnije je ta noćna smena izbačena, ali je ambulanta radila do 22 sata u periodu kada je bilo najviše obolelih pacijenata. Sve vreme smo nosili zaštitne skafandere, vizire, maske, naočare, rukavice. Najteže je bilo naravno u letnjem periodu kada su bile velike vrućine, a mi u skafanderima. Ali naravno i to smo izdržali , jer pored brige o pacijentima nismo stizali da razmišljamo o nama.

Koliko su porodice trpele i koliko još trpe?

- Porodice svakog od nas su prošle kroz isto. Oni su brinuli za nas, a mi opet za njih. Kada dugo vremene provedete na poslu , gde se svakog dana brinite za zadravlje pacijenta , veoma znači da kada se vratite kući zateknete toplu atmosferu i zaboravite barem na kratko na sam virus. Tako da podrška porodice mnogo znači.

Šta vam je najupečatljivije ostalo u sećanju, neka situacija, dešavanje?

-U kovid ambulanti sam doživela dosta toga. Najlepši osećaj koji neki lekar može da ima je kada znate da ste nekome pomogli i spasili mu život. Nama se dogodilo da nam je pacijent doživeo srčani zastoj pri samom početku radnog vremena. Ceo tim se tada okupio , reanimirali smo pacijenta i zajedničkim snagama uspeli da ga vratimo u život. Neopisiv je osećaj kada čujete da srce ponovo kuca. Posebno će mi ostati u sećanju moj rođendan ove godine, kada su kolege iz suprotne smene našle vremena i napravile jednu zajedničku fotografiju i na taj način mi čestitali rođendan.

Premda ste svi puno radili i još uvek to činite, kako izdržavate, s obzirom da dugo traje?

S obzirom da sam u covid ambulanti od aprila prošle godine jednostavno sam se navikla na rad u covid zoni. sada je naravno to mnogo lakše nego na samom početku. Dosta toga nam je sada poznato, funkcionišemo odlično kao tim i dajemo sve od sebe da na najbolji i najbrži način zbrinemo pacijente. Nijednog trenutka nisam poželela da napustim Kovid ambulantu i svoj tim.

Posle svih ovih meseci rada u Kovid ambulanti videla sam različite kliničke slike od najlakških do najtežih , pogoršanja kliničke slike za samo dva dana. Iz mog iskustva najbolje za sve nas je da štitimo i sebe i sve oko nas. Da nosimo maske i da se vakcinišemo, jer je to jedina nada da se vratimo životu pre virusa.

Nastaviće se ….




Ukupno komentara 0

Ostavite komentar