-Da se nešto neobično dešava primetili smo u ambulanti još pre izbijanja epidemije, jer su se sve češće javljali pacijenti sa sličnim simptomima, koji nisu odgovarali običnoj virusnoj infekciji. Po identifikaciji virusa promenio se i naš stav prema bolesti- počinje priču za „Pobedu“ u okviru projekta „Naši Heroji“ dr Dragana Jovanović, spe.opšte medicine.
- Imali smo strah od nepoznatog, još uvek nisu postojali protokoli lečenja, koristili smo samo simptomatsku terapiju i osećali neizvesnosti u razvoju bolesti. Sve to nas je činilo napetim i nesigurnim. Kasnije, kada je pocela masivna vakcinacija, priključila sam se timu, tada smo već bili opušteniji jer smo krenuli sa konkretnom borbom protiv virusa i suzbijanje epidemije.
Šta je to o čemu se najviše pričalo sa kolegama? Da li ste bili jedni drugima podrška?
- Naravno, najviše se pričalo o virusu, pojedinačnim slučajevima i iskustvima. Kasnije o reakcijama na vakcinu, kontraindikacijama i o procenama adekvatnosti vakcina za određene populacije. U svakom momentu bili smo jedni drugima najveća podrška. Na masovnoj vakcinaciji timski rad je došao do izražaja sa puno podrške i razumevanja jedni za druge.
Koliko je ljudi je tada bilo u Vašem timu i kako ste se snašli u tom prvom trenutku kada se još uvek ništa nije znalo o samom virusu?
- Sa početka epidemije ambulanta je bila u punom sastavu ali sa povećanim obimom posla. Po otvaranju Respiratorne ambulante smanjio se broj pacijenata ali smo zbog nepoznavanja virusa i različitosti simptomatologije imali problem sa trijažom pacijenata.
Koliko se radilo i pod kojim uslovima?
- Radilo se mnogo, vikendima i praznicima i nismo razmišljali o uslovima, stvari smo rešavali u hodu. Na vakcinaciji u Hali sportova se dešavalo da radimo po 12h, uključujući i vikende.
Koliko su porodice trpele i koliko još trpe?
- Moje ćerke su takođe lekari, dosta angažovane na svojim radnim mestima, tako da smo imale razumevanja i potpunu međusobnu podršku. Razmenjivale smo iskustva i rešavale nedoumice.
Šta vam je najupečatljivije ostalo u sećanju?
- Posle više od 6 meseci lečenja Kovid pozitivnih pacijenata, u decembru sam i ja obolela. Tada sam osetila nemoć pred virusom i kakve posledice ostavlja na organizam. Takvo iskustvo pomoglo mi je da bolje razumem i savetujem pacijente.
Premda ste svi puno radili i još uvek to činite, kako izdržavate, s obzirom da dugo traje?
- S obzirom da epidemija dugo traje navikli smo na ovaj tempo rada, svesni smo da je takva priroda našeg posla i da nema mesta umoru i posustajanju.
Za kraj razgovora, koja je poruka čitaocima?
- Poruka čitaocima je da se vakcinišu svi koji nisu dosad jer je vakcina jedan od najvećih dostignuća medicine. Ona je ta koja je iskorenila i stavila pod kontrolu najveći broj zaraznih bolesti. Za bolesti za koje ne postoji specifičan lek, vakcina je jedino rešenje.
Ovaj projekat je sufinansiran iz Budžeta Republike Srbije - Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.














Ostavite komentar