REDOVI SVE DUŽI, UMOR SVE VEĆI

S.Savić 10-10-2021

- Na samom početku kao i svi bila sam uplašena, najviše za svoju porodicu –kaže Violeta Savić , medicinska sestra, koja je za „Pobedu“ govorila u okviru projekta „Naši Heroji“.

Šta je to o čemu se najviše pričalo sa kolegama? Da li ste bili jedni drugima podrška?

- U kolektivu, najveća podrška smo bili jedni drugima. Zajedno smo kao jedan i učili i strahovali i tešili jedni druge...

Koliko je ljudi je tada bilo u Vašem timu i kako ste se snašli u tom prvom trenutku kada se još uvek ništa nije znalo o samom virusu?

- U početku u timu je bilo desetak ljudi. Bez problema smo radili prateći uputstva. Uspostavili smo dobru organizaciju i radili smo bez zastoja kao da nam je sve to već bilo poznato.

Koliko se radilo i pod kojim uslovima?

- Što se smena tiče, retko kad smo imali slobodan dan. Uslovi rada su bili teški i tad kao i sad, jer raditi u skafanderima je zaista teško.

Koliko su porodice trpele i koliko još trpe?

- Moja porodica je mnogo trpela zbog mog posla, i dan danas je tako. Obzirom da imam malu decu njima je bilo teško i objasniti zašto mama svakog dana ide na posao, zašto ne smeju da me grle i ljube kad se vratim sa posla kao i uvek...zašto nikad nisam tu ujutru kad se probude...sve im je bilo teško i meni i celoj mojoj porodici.

Šta vam je najupečatljivije ostalo u sećanju?

- Najupečatljivije što mi je ostalo je pogled ljudi koji se bore za vazduh, njihov strah u očima, veliki broj ljudi koji stoje satima u redovima čekajući pomoć... I ako se radi i bez pauze i bez zastoja, toliki broj ljudi je teško fizički pregledati, i to nam je svima uvek najteže...

Premda ste svi puno radili i još uvek to činite, kako izdržavate, s obzirom da dugo traje?

- Redovi su sve duži, umor je sve veći, ali svi se trudimo da se to ne oseti u radu. Ponekad se pitam odakle mi više snage da se nosim sa svim tim tako dugo. Poželim da se bar malo odmorim od svega, da budem sa svojom porodicom i da im se posvetim bez razmišljanja o poslu.... Ali to je nažalost nemoguće.

Za kraj razgovora, koja je poruka čitaocima?

- Želela bih da sve ovo stane, da nestane, da se život vrati u normalne tokove. Ako je vakcinacija jedini način da se ova pošast zaustavi, molila bih sve ljude da se vakcinisu da ponovo svi osetimo slobodu...

Ovaj projekat je sufinansiran iz Budžeta Republike Srbije - Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.




Ukupno komentara 0

Ostavite komentar