AH, TAJ PUT U DOBA KORONE

Katrin_O_Neil 05-12-2020

Imam u vidu da pišem u sred pandemije. Takođe, imam u vidu i šta se sve dešavalo prethodnih par meseci. Dakako da je bilo teško, zbunjujuće, neočekivano. Malo smo nesnađeni, malo smo šta sad, malo nam se ne sedi kod kuće više, a malo nas je i strah da krenemo igde. A kad će biti gotovo, to tek niko ne zna. I mada nisam baš ovako zamišljala ovu -zauvek ćemo je pamtiti- 2020. godinu, moram reći da bi jako sebično bilo sa moje strane da se žalim, jer možda ne kao turistički vodič, ali na određeni način uspela sam da zadovoljim svoje putujuće potrebe. Nakon što sam obišla sve poznate i nepoznate znamenitosti u Srbiji, provela više od mesec dana u Hrvatskoj, upoznala Istru i Dalmaciju, a to je tek posebna priča, uputila sam se ka Istanbulu, jednom od onih gradova u koji se može bez PCR testa. Zašto sam već treću godinu zaredom, baš u novembru u istom gradu? Pravo da vam kažem, nemam odgovor na to pitanje. Ali… Imam na mnoga druga. Da li je novembar pogodan mesec za grad na Bosforu? – Idealan. Da li vredi otići u prestonicu tri ogromna carstva? – Najmanje tri puta. Da li su četiri dana dovoljna za obilazak? – I 104 su malo. No, hajmo lagano, redom, korak po korak. Od svega navedenog, možda vas najviše interesuje da li i na koji način se može otići u Tursku, kako se ljudi ponašaju i koja je procedura u ovim vanrednim danima. Napraviću vam kratko poređenje. Kao što rekoh, isto vreme, isti mesec, godina dana razlike. Ako smo u novembru 2019. godine putovali dva do tri sata duže, to je zato što smo na graničnom prelazu bili dvadeseti autobus po redu, dok smo sad bili prvi. Ako ove godine ispred Galata kule imam slike kao pravi travel blogeri, bez ijedne osobe u pozadini, to ne znači da sam naučila photoshop-om da uklanjam ljude sa slika, već toliko nema gužve da ne moram da ustajem u 4 ujutru kako bih napravila idealnu fotografiju, nego to mogu uraditi i u 12 popodne. I svakako, ono što je najvažnije jesu mere koje su preduzete, a koje morate poštovati tokom vašeg boravka u gradu. Naime, u Istanbulu su maske obavezne na otvorenom kao i u zatvorenom prostoru, temperatura se meri na svakom koraku, a ni dezinfekcionih sredstava ne manjka, te ukoliko se pridržavate mera, sve su šanse da će vam putovanje proći u najboljem redu. Jasno vam je, pretpostavljam, i to da ćete masku nositi i na svim graničnim prelazima, osim ako pasoš baš dugo niste menjali pa vas zamole da skinete gorepomenutu kako bi vas identifikovali. Elem, svrha ovog mog odlaska u jedan grad, a na dva kontinenta jeste čisto zadovoljstvo. I iako sam većinu znamenitosti više puta posetila, moram priznati da mi je neizmerno uživanje izazvala šetnja kroz praznu Topkapi palatu. S obzirom na to da sam imala četiri saputnika, dok smo prolazili kroz odaje, a ja im objašnjavala koja je čemu služila, malo sam se i osetila kao da ih posedujem. Nije loše doživeti na putovanjima tu energiju, ući totalno u lik i otputovati kroz epohu, probuditi se u nekom drugom vremenu i navući raskoš na sebe… Zapravo, to možete uraditi i u bukvalnom smislu te reči. Nakon što sam ostala bez palata za prikazivanje, znala sam da moram smisliti neku novu avanturu za ovu moju privatnu turu. I tako dođosmo do Tahta, mesta koje je do pre samo par meseci bio prazan prostor, brutalan pogled doduše I nešto što biste svakako posetili ali sada, nakon samo par ideja i verujem ne prevelikog ulaganja, ono postaje jedno od najpoželjnijih i najslikanijih balkona ikada. Morate poštovati ljude koji se za svakog turistu bore, ni iz čega naprave atrakciju i prodaju vam maglu, ali vas nateraju da se vratite ponovo. Kad stignete ovde, prvo vas ponude čajem, bombonama i asepsolom naravno. Osetite se posebno dok birate kaftan a oni vam stavljaju nakit i obuvaju cipele. Odlazite na ćilim uz pratnju hostesa i fotografa koji vas ohrabruju da poverujete kako je sve ovo samo za vas osmišljeno. A na samom vrhu… Iza fantastične scenografije koju možete videti, stoji čovek sa kofom nečeg ogavnog, skontate kad baci, a galeb u letu uhvati onu mesnatu iznutricu, pa vam preleti iznad glave, malo je mučno al' sve za dobru fotku, drugi je zadužen samo za brisanje poda, a bogme i ljudi, kostima, kose, nosi krpu i vlažne maramice, zavisi koga galeb kako i gde usreći al' ko je kad rekao da je glumcima lako, a tek treći je tu kako bi vam zabeležio te posebne momente, da se potrudi da se osećate kao diva, da vam namesti odore, krunu, doda mač i doslovno prstima razvuče osmeh ako mu ne delujete presrećno… I priznajem da ćete se u par navrata pitati: “Šta je meni sve ovo u životu trebalo” I “Kud me natera na ovu ludost”, ali verujte mi, biće to samo na kratko jer svima nam je opšte poznato da se sa putovanja samo najluđi momenti prepričavaju. Jasno je da ovo ne spada ni u jedan posto pomenutog putešestvija i da bih i te kako mogla da pripovedam o svojim pustolovinama. I ne moram ni vas podsećam na to da priča i doživljaj ne mogu da se uporede. Ali mogu uvek da vam poručim – Putujte… Pa i sa maskom. Budite gladni novih avantura.. Nemojte biti gladni kao što su turistički vodiči ove 2020. godine, ali budite gladni života, ludosti… Gazite u nepoznato! Malo budite ono što niste i probajte ono što nikad ne biste. I smejte se, iako ispod maske, jer njih ćemo uskoro skinuti, a osmeh ne bi valjalo!




Ukupno komentara 0

Ostavite komentar