Arheološki lokalitet Vitkovačkog polja nalazi se u pitomoj župskoj dolini na više desetina hektara i zahvata rečne terase Kožetinske reke na zapadu i Dubovice na istoku, pri tom se levkasto sužavajući prema Novačkoj reci. U naučnim krugovima, značaj Vitkovačkog polja je izuzetno velik, a do otkrića neolitskih figurina je došlo sasvim slučajno tokom poljoprivrednih radova krajem 60-ih godina.
„Shvativši značaj figurina, ta priča o njima se proširila, ne samo širom države nego i širom Evrope, pa ih je tako već 1969. godine arheolog Kolin Renfru uvrstio u svoj katalog koji se odnosio na zemljoradnju u praistoriji. Ove figurine naše, sa Vitkovačkog polja, prvi je predstavio profesor istorije Miloslav Bondžić, tokom osnivanja Zavičajnog muzeja 90-ih godina. Inače, nakon tih slučajnih iskopavanja, dve arheološkinje, Emilija Tomić i Obrenija Vukadin, definisale su opseg Vitkovačkog polja koje se prostire na negde preko 100 hektara“, kaže Miroslav Šljivić, direktor Zavičajnog muzeja Župe.
Emilija Tomić i Obrenija Vukadin, 1969. i 1971. godine su vršile istraživanja, obuhvativši njima površinu od 126 m2 i definisale uobličile prve zaključke o lokalitetu. One polje datiraju u 5500/5450 – 4500 god. pre Hrista, a po karakteristikama materijala ono pripada kosovskoj varijanti Vinčanske kulture.
„Ozbiljnija istraživanja započela su početkom 21. Veka. Pre toga, dolazilo je nekoliko arheologa, među kojima treba pomenuti Nikolu Tasića, Borislava Jovanovića i Dušana Mrkobrada, koji su izvršili rekognosciranje čitavog polja. Zbog dobro poznate situacija 90-ih godina prošlog veka, nije bilo novca za ozbiljnija istraživanja. Kasnije, 2003. godine, kolege iz Narodnog muzeja u Kruševcu, Marin Bugara, Gordana Čađenović i Dušan Rašković su radili ozbiljnija istraživanja i predstavili su te figurine na izložbi „Vitkovačko polje u praistoriji” , kada je objavljen i katalog“, objašnjava Šljivić.
U okviru velike svetske izložbe, „Eva i snovi“ sa tematikom žene u praistoriji, koju je organizovao muzej Terra amata iz Nice (Francuska), župske figurine su među desetinama drugih iz čitavog sveta, bile izlagane kako u pomenutom, tako i u drugim evropskim muzejima: Muzeju u Šefildu, Britanskom kraljevskom muzeju, Danskom kraljevskom muzeju, a godinama kasnije, na sajtu muzeja u Nici, među 12 najpoznatijih svetskih venera, nalazila se i jedna iz Župe, Lejdi of Aleksandrovac.
„Posebno je značajno to što se 2019. godine, tokom istraživanja na trasi kanalizacije, došlo do epohalnog otkrića, sada već čuvene, Vita statue, koja je najveća u toj grupi figurina“, napominje Šljivić i dodaje da je za obimnija arheološka istraživanja potrebno dosta novca.
„Samo tokom 2019. godine nakon otkrića Vite, došlo je do ponovnog rekognosciranja tog terena, geomagnetnih i geofizičkih snimanja, ali je ta površina na kojoj je rađeno tokom 2021. godine, u oktobru, pod rukovodstvom kolege Adama Crnobrnje iz Beograda zanemarljiva u odnosu na veličinu čitavog lokaliteta. Otvoreno je nekoliko sondi, jer se smatralo da je tu postojalo neko neolitsko naselje, međutim samo su došli do otkrića da je bilo nekih radionica. Potrebno je, naravno, kontinuirano ulagati u lokalitet Vitkovačko polje iz godine u godinu i nastavljati svake godine tamo gde se prethodne završilo“, kaže Šljivić.
Tokom poslednjih istraživanja, koja su na ovom polju trajala od oktobra do novembra 2021. Godine pronađeno je nekoliko peći za skoje se smatra da su služile za pečenje figurica od gline. U istraživanjima su učestvovali Narodni muzej u Beogradu, Narodni muzej Kruševca i Zavičajni muzej Župe, koji su želeli da celoj priči iz 2019. Godine daju širi kontekst. Međutim, nekog ozbiljnijeg otkrića, prema rečima direktora Zavičajnog muzeja Župe, Miroslava Šljivića, nije bilo.
„Tada je pronađeno nekoliko figurica, a na jednoj od njih može se videti i neki oblik cipelica, kao i tragovi boje koji svedoče o tehnici koju su ljudi iz tog perioda koristili, da su poznavali tehniku upotrebe i pravljenja boja“, zaključuje Šljivić.
Projekat „Vitkovačko polje- kolevka dragocenih arheoloških nalazišta“ se realizuje uz podršku Opštine Aleksandrovac














Ostavite komentar