JEDNOM SEKRETAR UVEK SEKRETAR -JEDNOM DOPISNIK, DOŽIVOTNI DOPISNIK

Danijela Karajović 19-11-2022

Sve češće ćete čuti omladinu, koja nije navršila ni godinu dana radnog staža, kako kaže da jedva čeka da ode u penziju! Nije šala, ovo je naša realnost. I u toj takvoj, čudnoj realnosti živi i neprekidno radi i jedan vremešni 71-godišnjak, Dragan Miljković, koji je i nakon penzije u radnom odnosu. Svakog jutra budi se kaže pre šest sati, ugladi bradu, obuče odelo i odlazi na posao. Kao penzioner radi u Udruženju penzionera grada Kruševca, ono što je celog života i radio-pozicija sekretara. Kako sam u šali kaže , u životu mom sam duže “sekretar Dragan”, nego samo Dragan!

Radni vek proveo je u Mesnoj zajednici Žabare, tačnije 40 punih godina i nakon penzionisanja, koje mu je , iskren je naš sagovornik, veoma teško palo, počinje iznova sa poslom sekretara, sada samo u Udruženju penzionera u Kruševcu.

Na hiljade ljudi je pokucalo na moja vrata, a ovaj skromni čovek kaže - svakog sam možete proveriti, dočekao sa osmehom, a osmeh sa njegovog lica ne silazi ni danas. Zato i izgleda mlađe , nego što ima godina. Sada nam postaje jasno da on u starosti ne radi zbog borbe za egzistenciju, nego zbog velike ljubavi prema druženju, kontaktima, ljudima i prema papirima.

Ta ljubav razvila se još u ranom detinjstvu, kada je kao radoznali dečak odlazio kod šefa mesne kancelarije kako bi naučio da kuca na pisaćoj mašini. Upravo na istoj takvoj mašini otkucana je i njegova diploma za uspešno završeno srednjoškolsko obrazovanje Ekonomske škole. Međutim, ekonomista nije zanimanje koje ga određuje. U rodnom Trebotinu zovu ga Safet, a danas bi možda bio poznatiji kao pevač , po kome je dobio ovaj nadimak, da daleke 1972. godine nije odbio da snimi ploču za PGP RTS.

Zašto , ni danas mu nije jasno, ali zna sigurno da je svoju umetničku stranu ličnosti nastavio da neguje. Tako je 1969. godine prvi put potpisan ispod novinarskog teksta nedeljnika “Pobeda”. Istog ovog iz koga sada čitate ovaj tekst. Tada je glavni i odgovorni urednik “Pobede” bio čuveni novinar i pesnik Miomir Hari Ristović, koji ga je, kao što je radio do smrti, ohrabrio kao mladog čoveka i podržao da nastavi da piše. Dragan je poslušao, jer on drugo nikada nije ni znao ni umeo, i od tada pa evo i danas izveštava o događajima, ljudima , zbivanjima iz svog kraja.

Međutim mnogo je voleo i Radio. Glas spikera za njega je nešto što je prestižno, nešto kad zvuk ode u etar kao da ga poznaje ceo svet i zato kasnije radi i na Radio Kruševcu, ponekad neke priloge i na Televiziji.

Do danas je veoma aktivan u svim javnim i društvenim dešavanjima u Kruševcu i okolini, a o tome je kao gost govorio na nekoliko lokalnih televizija i kao gost nacionalne TV RTS. Eto tako je uporedo sa sekretarskim tekao i moj novinarski-dopisnički rad,punih 40 godina, a traje i dalje.

Ponosan je na svoju karijeru, ali i na veliku porodicu. Dve ćerke podarile su mu četiri unučeta, a uvek mu zasija suza u oku zbog unuke Jelene, koja je nakon završenog Fakulteta političkih nauka, odsek novinarstvo u Beogradu,ostala u prestonici da živi i trenutno radi na dve nacionalne televizije -na TV Pinku i Tv Hepi i deda ne krije ponos zbog toga. Kaže proradio gen……

Sedamdeset i jedna šarena godina njegovog života samo je deo uzbudljivog romana koji Dragan svakodnevno ispisuje. Mi nećemo otkriti sve detalje, jer ih ima mnogo, a stranice imaju svoje margine, kao i sve u životu. Umesto sažetka teksta prenosimo poruku sekretara, novinara Dragana :

“Dok postoji borba, postoji i život! Svaki novi dan je nova pobeda, Baš kako se zove Vaša i moja novina i novina građana Rasinskog okruga. Rad produžava životni vek, to je sigurno, a ja lično ne planiram da prestanem sa radom. Nemojte ni Vi, sve dok zdravlje služi . Ko radi oseća se mladim, zato je za mene Iinavršena sedma decenija lepa i nadam se da ću bar još jednu deceniju raditi sa istim entuzijaznom sa kojim sam počeo”, poručuje nasmejani Dragan Miljković (71).




Ukupno komentara 0

Ostavite komentar