PENZIONERSKE DANE PROVODE NA IZLETIMA SEĆAJUĆI SE VAŽNIH DATUMA I STRADALIH ZA SLOBODU

Danijela Karajović 20-11-2022

Udruženje za negovanje slobodarskih tradicija postoji i radi u Kruševcu više od 30 godina. Delatnost Udruženja, kako i samo ime kaže usmerena je na čuvanje od zaborava svih značajnih istorjiskih datuma i na poštovanje tradicionalnih vrtednosti našeg naroda.

I u tom smislu, članovi od koji su velika većina penzioneri, oni koji to mogu, koje zdravlje i kako kažu pamet još uvek služi, zajednički, uvek u dogovoru i prateći kalendar važnih istorjisklih datuma, organizuju pored tematskih predavanja i određena poklonička putovanja i pohode znamenitim mestima. I tako su nedevno krajem prošlog meseca po utvrđaenom planu izveli izlet po Zapadnoj Srbiji.

I kako to obično biva, čim su se ukrcali u autobus, već u naselju Lazarica, rekoše, otvori se nebo -pljusak. No to ih nije nimalo razočaralo, mudrost stečena sa godinama života i iskustva shvatila je obilnu kišu kao blagoslov, dan će biti berićetan. I iskustvo ne greši, zaista bio je.

Prvo zadržavanje je na memorijalnom kompleksu Kadinjača. Ni kiša, ni magla nisu mogle da prikriju divljenje posetilaca ovom zdanju i evociranje na herojsku borbu užičkog naroda, na žrtvovani radnički bataljon.

Potom krećemo dalje i saznajemo da u podnožju planina između, odnosno na tromeđi Ljubovije, Osečine i Krupnja skriven, a opet velelepan stoji Sokograd. Stene sežu ka nebu, a u manastiru Svetog Nikolaja Velimirovića prisustvovali su istorjiskom času, a predavač je bio Sreten Cvijatović. Trajalo je predavanje više od predviđenog, više od školskog časa , ali je predavač želeo da saopšti što više podataka o ovom velelepnom mestu, na kome je život postojao još od 4. veka pre nove ere. Dirljive su bile te priče, posebno one u kojima se beleži da su se litica strmih stena u bezdan bacale devojke braneći svoju čast ne želevši da upadnu u reke osvačaja i nevernika. I onda sam pogled u vrhove stena što paraju nebo, posetilac shvati da u stvari prošlost nije prošlost, ona je još tu, tu su seni onih koji su postradali, jer su čuvali najsvetje obraz, čast, veru.

Putovanje nastavljamo dalje i stižemo na čuveni Mačkov kamen. Mesto stradanja, mesto nepresušnog bola, mesto gde je kosti ostavila Srpska mladost septembra davne 1914. godine na planini Jagodnja. Kažu da telo umire, a duša živi večno. Ako je tome verovati, njihove duše su tu , zajedno sa nama , a mi položismo cveće na spomenik podignut njima u čast. I odatle penzioneri, mi koji smo zaši u jesen života , ali u zrelo I lepo doba, kako ga zovu sociolozi, treće životno doba odosmo u malu , živopisnu varoš Krupanj. Dočekani sa gostoprimstvom, puni utisaka vraćamo se u Kruševac.

U autobusu divna slika-porodična, voze otac i sin. Ima budućnosti za našu mladost, nekako u glas izgovori nekolicina ljudi. To bi bila možda i neka lepa poruka i želja za naše mlade, na kojima ostaje i život i svet, zaključila je jedna od članica Udruženja koja nam je i prenela utiske sa ovog putovanja gospođa Danica Gvozdenović.




Ukupno komentara 0

Ostavite komentar