Milan Simonović, rođen u Varvarinu 17. avgusta 1881.godine, osnovnu školu i Gimnaziju završio u Kruševcu, a Pravni fakultet u Beogradu. Nakon studija posvetio se advokaturi, ali i politici učlanivši se u Narodnu radikalnu stranku.
Prvi put je za narodnog poslanika izabran u Ustavotvornu skupštinu Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) na prvim izborima u novostvorenoj državi 28. novembra 1920. godine. Simonović je bio član Ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevstva SHS i izvestilac skupštinske većine, a govorio je u načelnoj debati o ustavu i branio unitarističko stanovište.
Na prvim izborima održanim nakon donošenja Ustava Kraljevine SHS, Simonović je pobedio dotadašnjeg političkog saborca i prijatelja, ali i zemljaka, Stojana Protića, prvog predsednika Vlade Kraljevine SHS i par meseci nakon izbora ušao je u Vladu Nikole Pašića postavši ministar zadužen za agrarnu reformu i u tom resoru je proveo nešto više od godinu dana (jul 1923 – jul 1924 i mart – jul 1925.), u četiri Vlade Nikole Pašića. U julu mesecu 1925. Milan Simonović preuzima resor socijalne politike gde ostaje do februara 1926.godine, da bi već u aprilu iste godine dobio isti resor, ali ovoga puta u Vladi Nikole Uzunovića koji je vodio do decembra meseca 1926.godine kada preuzima Ministarstvo šuma i rudnika i na toj poziciji ostaje do 1. februara 1927. Za Ministra vera u Vladi Velimira Vukićevića izabran je bio u februaru 1928. godine i tu funkciju je obavljao samo pet meseci.
Nakon Šestojanuarske diktature, vraća se na državne funkcije 1931.godine i u periodu do 1935.više puta je biran za Senatora u Moravskoj banovini, kao član Jugoslovenske nacionalne stranke. Jugoslovenskoj radikalnoj zajednici pristupa 1935.godine, a oktobra 1937. postaje i Ministar pravde u Vladi dr Milana Stojadinovića.
20. septembra 1935. godine kao senator je bio u pratnji predsednika Vlade Kraljevine Jugoslavije dr Milana Stojadinovića kada je otvorio radove na izgradnji nove zgrade Gimnazije u Kruševcu, a kao Senator urgirao je kod predsednika Vlade Stojadinovića da se za te potrebe ulože dovoljna finansijska sredstva.
Simonović je kao predstavnik vlade često dolazio u Kruševac, a kao ministar pravde prvi put je boravio u Kruševcu 20. i 21. novembra 1937. godine. Nakon kraćeg zadržavanja u Stalaću, Prema procenama štampe iz tog perioda, njega je na železničkoj stanici u Kruševcu dočekalo oko 4.000 ljudi.
Milan Simonović je bio predstavnik vlade na osvećenju temelja za novu zgradu pošte u Kruševcu jula meseca 1938. godine, a u njegovu čast priređen je svečani ručak u hotelu „Bošnjanac“. Iste godine dovršena je nova zgrada kruševačke Gimnazije koju su svečano otvorili ministar pravde Milan Simonović, ministar prosvete Dimitrije Magarašević i ministar građevina Dobrivoje Stošović, kao naročiti izaslanici kraljevske vlade. Samo mesec dana kasnije ministar Milan Simonović je prisustvovao i osvećenju Doma trgovačke omladine u Kruševcu, a u novembru mesecu je prisustvovao i osvećenju temelja nove zgrade Javne berze rada.
Simonović je izabran za predsednika Narodne skupštine Kraljevine Jugoslavije februara 1939. godine. Umro je 13. septembra 1940. godine u Beogradu, gde je i sahranjen.
Ovaj tekst je deo projekta koji „Pobeda“ relizuje u saradnji sa Opštinom Varvarin, a u okviru projekta kojim se ostvaruje javni interes u oblasti javnog informisanja na teritoriji opštine Varvarin.














Ostavite komentar