Svaka žena, ma koje starosne dobi, obrazovanja, statusa želi da je razumeju. One koje nisu imale sreću da ih neko u potpunosti razume I shvati , stvarale su sebi i oko sebe svet kakav žele ili makar priželjkuju. One druge stopile su se sa sredinom, okolnostima i gurale napred, u nadi da će se nešto ili neko promeniti.
Naša sagovornica je sve samo ne obična žena. Penzionerka, a ima 62 (izgleda mlađe najmanje deset, prim. aut.) međutim kaže da tek sad živi punim plućima. Nadasve lepa i markantna crnka, što je dar od Boga, ali sa energijom i idejama za još dve crnke i tri plavuše. I ovo nije nikakvo laskanje, već istina, lako je za proveriti. Po struci viša medicinska sestra, a po umeću mnogo više. Humanista, trgovac, vlasnica nekoliko ekskluzivnih butika sa svim onim stvarima koje ženi daju samopouzdanje, (haljinama, tašnama, nakitom), potom Nada je svetski putnik, pisac i boem. Lako je njenom oku i senzibilitetu prodreti u karakter sagovornika, istinitost izgovorenih reči, ali kultura i vaspitanje joj nalažu da mudrošću nadvlada svaku situaciju.
Mudrost, želju za neprekidnim radom i usavršavanjem u svemu čega se dotakne ili poželi stekla je u porodičnom domu, gde se kako kaže znao i sada zna svaki red.
Moje pitomo selo i brojna domaćinska porodica učinile su od mene i mojih sestara da budemo ono što jesmo i što smo želele. Nešto možda i nismo, ali su se vrata sama otvarala.
Međutim za svaka vrata nisam uvek imala ključ. Ono što je obeležilo veći deo mog života je bespoštedna borba za potomstvom. Čak 22 neuspela pokašaja, u vreme kada to nije bilo kao danas- uz pomoć države koja potpomaže i vantelesnu oplodnju i stimuliše parove da od dece ne odustaju. Ja sam sve morala sama. To je i razlog što sam postala putnik i trgovac. Prvo putovanje u Kinu, da se snabdem garderobom, a od preprodaje da platim lečenje. I tako nebrojeno puta. Dobro je što su se na tim trgovačkim putovanjima otvarala vrata i druge dimenzije-nova prijateljstva, novi vidici, nove šanse……
Da o tome ne dužim moj najveći uspeh su moja dva anđela sin Đorđe, student četvrte godine medicine i ćerka Eva , koja studira Fakultet organizacionih nauka, ali oboje ne staju, nego imaju i druga brojna, brojna interesovanja. Meni kao majci važno je da su to zdravi, dobri I pošteni mladi ljudi. A Bog mi ih je poslao u naručje onda kada je hteo i smatrao da je najbolje, jer su na svet došli posle toliko želje i neuspeha prirodnim putem, možete misliti.
Malo bi papira bilo da opišem dugogodišnju borbu sa sterilitetom, malo bi bilo maramica za sve moje suze.
Ono što NADU čini velikom jeste to je u borbi da postane majka istovremeno kupala, negovala, milovala neke druge bebe, jer je bila zaposlena kao patronažna sestra. Kako se osećala? Sagovornica kaže da je to sada niko nije pitao. Osećala sam sreću i zadovoljstvo, iako je teško za povereovati, a u dubini duše se nadala da će i na mojim grudima zaspati neko malecno biće, samo moje, bebica kojoj sam ja, samo ja majka….
Teško je to i zamisliti ženama koje su rađale odmah, pa čak imale I slučajne i neplanirane trudnoće, kolika je to čežnja i želja , ali da nam je zanati kolika je to količina ljubavi kada se uspavljuje novi, mali, dugo očekivani život. HEJ!!!!
Toliko o tome, jer je tema teksta sasvim druga. Kako je očuvala prirodnu lepotu, šta radi i kako provodi „kobajagi“ penzionerske dane, jer radi i stvara više nego ikad????
Degutatno je pričati o poslovnim uspesima i poduhvatima, ali možemo reći da nam je u svetu više ovakvih žena -marljvih i preko mere, pedantnih, uspešnih , dobročiniteljki, svet bi izgledao sasvim drugačije ilibi bio obojen veselijim bojama.
Naša sagovornica ističe da je odlaskom u penziju postala oslobođena stega poput budilnika, vremena ograničenog obavezama radnog mesta, ali je zato sebi stvorila druge i veće obaveze. Što zbog nabavke stvari( garderobe , pozamanterijei nakita ) za butike ženske garderobe čija je vlasnica, što zbog nemirnog, avanturističkog duha proputovala je baš.. Posetila je destinacije koje su san mnogih , a pomenućemo samo neke: Idija, Singapur, Vijetnam Tajland, u Kini se oseća kao kod kuće. Sa svih putovanja pored suvenira donela je ogromno iskustvo i upoznala se sa kulturom, običajima, kuhinjom brojnih nacija. Nešto od onog što joj se svidelo primenjuje i kod kuće. Međutim i dalje tvrdi da one običaje I uputstva koje je naučila u rodnog kući i ponela sa praga kada je krenula u svet i dan danas upražnjava i da se njih drži kao Jevanđelja. A u tim običajima i savetima roditelja skrivene su sve tajne života i ako iskreno veruješ u ono što želiš i ako svojoj želji pristupiš sa čašću I dostojanstvom uspeh neće izostati, poručuje Nada Milosavljević. I još nešto, Nada već razmišlja o sledećoj destinaciji, možda ubrzo negoj evropskoj prestonici, a u međuvremenu mašta o poseti Iranu.
Kada je po prvi put dobila Koronu, osim osnovnih tegoba mirovanje je podnela teško. Ali zar možete posle svega navedenog zamisliti Nadu da miruje? To nije dolazilo u obzir, te se ova žena latila pera( a pisala je i ranije, objavila zbirku pesama „Putokazi“, pisala i mnoge druge kompozicije za naše zavičajne pevače i onako za svoju i nečiju dušu) I tako plodonosno napisla svoj prvi roman „PLOD“ . U njemu govori o svoj dugogodišnjoj bobri sa sterilitetom, ali i o životu i mnogo čemu drugom……..
Ostaje da kažemo da je Nada odličan vozač , ženski Šumaher i sada da li nam verujete da ovako žive pojedine penzionerke!?
Iako je u Kruševcu mnogi znaju, ovo je bio tekst za one koji je nisu upoznali i ujedno savet da se i u šestoj decenije može živeti punim plućima. Usput poručila je Nada, ne treba uvek negde otići, neko i ne može, ali se treba radovati procvetaloj ruži, sunčanom vremenu jer se veš brzo suši, popularnoj medlodiji koja vraća u mladost, kafi sa dragim ljudima, a može i u društvu mačke.
Ono što zaboravismo jeste da njena želja za radom koji je uvek spašavao u teškim vremenima, potvrđuje činjenica da je kupila parče zemlje kraj Rasine i zasadila organsku baštu, koju sama, a nekad uz pomoć prijateljica plevi, okopava, poliva i ubire plodove.
A uvek ima sređene nokte!!!!!!
Ostavite komentar