NEBOJŠA LAPČEVIĆ DOBITNIK PRESTIŽNE NAGRADE „MEŠA SELIMOVIĆ“

S.Savić 13-03-2023

Dobili ste prestižnu nagradu „Meša Selimović“ za najbolju knjigu objavljenu u protekloj godini, koju po 35. put dodeljuju ,,Večernje novosti“, za knjigu pesama „Filatelist“ u izdanju Narodne biblioteke ,,Stefan Prvovenčani“ iz Kraljeva, kakvi su Vaši utisci i da li ste očekivali nagradu ?

- Nagradu sa likom Meše Selimovića, koju dodeljuje Kompanija Novosti, a posebno kada o laureatu odlučuje veliki žiri (53 književnih kritičara) čini mi veliku čast i obavezu za svakog pisca. Knjiga „Filatelist“ je pobedila u velikoj konkurenciji svih žanrova (roman, pripovetke, poezija, eseji...), i to me posebno uzbuđuje i nagoni da se vratim knjigama ranijih dobitnika, među kojima su: Milorad Pavić, Slobodan Selenić, Ivan V. Lalić, Dragan Jovanović Danilov, Antonije Isaković, Dobrica Ćosić, Goran Petrović, Dobrilo Nenadić, Rajko Petrov Nogo, Novica Tadić, Enes Halilović, Milo Lompar, Vladimir Pištalo...

U obraćanju na konferenciji za štamu u „Vukovoj zadužbini“, rekao sam da sam uplovio na „Mešino ostrvo“. Želo sam da ukažem na poetska žarišta u Mešinom delu, na unutarnji monolog, i sasvim živi praslike. Konačno, u naš grad, Pomoravlje, u bagdalski krug pisaca, stiže ovako značajna nagrada.

Dobitnik ste više nagrada i priznanja , na koju nagradu ste najponosniji ako se tako može uopšte reći?

-Nakon sedamnaest knjiga, sada kad pogledam te nagrade, zaista su sve drage na svoj način. To jesu priznanja, a li su to i stepenice uz koje sam se penjao korak po korak... Recimo, pre Mešine, posebno bih istakao nagradu „Đura Jakšić“ , za „Berače polena“ , za najbolju zbirku pesama na srpskom jeziku, a koja je izašla u izdanju „Biblioteka Stefan Prvovenčani“ (Kraljevo, 2019) u prestižnoj ediciji.

U motou-stihu, te zbirke kažem: „Pesnik koji diše vazduh, težak vazduh diše, što su stihovi boje ljudskog da bi ga približila drevnoj čovekovoj prirodi. To potvrđuje formula u ovim pesmama“.

Kako je nastala knjiga pesama „Filatelist“ ?

-Žižnik reči i motiva našao sam u markicama, svedočanstvima, pismima, anzis karatama, razglednicama, koje nas podsećaju na dvadeseti vek. To je sublimacija putovanja u stihovima, imaginacije, sananih magičnosti, čiju suštinu pesnik otkriva u poetskim parabolama.

Filatelist nije obična zbirka pesama, već ucelovljena knjiga koja od početka do kraja ima nit koja čitaoca vodi od Ad principium epistolae pa do Fine epistolae, sa neprestanim pitanja drugoliku: Stižu li ti pisma prijatelju? U ilustracijama su počev od Penny black, potom prve srspke markice, Van Goga, Italije, Irske, Argentine, Kine, Norveške... Iz te likovne poetike kao pesnik, kako je napisala u pogoviru dr Jana Aleksić „kuda stremi Lapčevićev homo viator“. Inače, „Filatelist“ je bio i u najužem izboru i za „Vitalovu nagradu“ , i u izboru pet najboljih zbirki pesama u Kulturnom dodatku Novosti.

Autor ste brojnih knjiga poezije, proze, priča za decu , libreta za opere i scenske kantate …..Odakle nalazite inspiraciju ?

-Libreto je pisan na osnovu freske (Dom sindikata) koju je Milić od Mačve naslikao povodom 600 godina grada. Operu u tri slike su izveli: Umetnički ansambl „Stanislav Binički“, hor „Istočnik“, Vuk Zekić, bariton, Mina Gligorić, sopran, Goran krneta, bas, Miloš Obilić, Milutin Jocić... To je bilo svojevrsno muzičko pričešće knezu Lazaru na polzu i čast.

U saradnji sa kompozitorom Miroljubom Aranđelovićem Rasinskim i u koautorstvu objavio sam monografiju, čiji je izdavač bilo „Slovo ljubve“, Eparhije Kruševačke. Podsetiću da povodom obeležavanja Milanskog edikta po mom libretu izvedena je kantata „Krst svetoga cara Konstantina“. Zatim je povodom 650 godina Kruševca izvedena i prva kruševačka opera „Lazarevo obretenije“.

Predsednik ste i Književnog kluba „Bagdala“ , kakva su očekivanja , planovi za neki naredni period ?

-Književni klub „ Bagdala“ ove godine slavi 65 godina svog postojanja, i svakao je jedan od brendova Kruševca.

Časopis „Bagdala“ izlazi, uz sve napore, bez prekida svih ovih decenija. Konzumenti naše periodike su biblioteke, fakulteti, instituti i ljubitelji literature. Podsetiću da su urednici B. L. Lazarević, Dobri Dimitrijević, Ljubiša Đidić, Miloš Petrović, Ljubiša Đidić, danas, svojim radom postavili časopis u vrh srpske periodike. Manifestaciju dodela Bagdalinog prstena „Despot Stefan Lazarević“ podržava Ministarstvo kulture Republike Srbije. Postoji ideja da svečanu akademiju povodom jubileja održimo i u Beogradu, potom, u planu je dokumentarni film o „Bagdali“, i izdavanje novih knjiga.

Šta se može očekivati i u Legatu Milića od Mačve , s obzirom da ste urednik programa?

-Legat je deo Kulturnog centra Kruševac, i to je osvedočeni prostor gde stanuje kultura, kroz mnogobrojne programske aktivnosti. Savet Legat Milića od Mačve donosi okvirni godišnji plan, čiji je predsednik Ljubiša Đidić, i te manifestacije uspešno realizujemo.

Milić je zaveštao umetničko trojstvo: Geleriju“ Kosovo prvi prag Srbije“, fresku „Obretenije Lazareve glave“ i jedini svoje vajarsko delo „Majka Srbija i majka Grčka“. Retki su gradovi koji se mogu pohvaliti ovakvim prostorima.

Da pređemo i na malo opuštenija pitanja i da se prisetimo Vaših početaka. Kada je i kako nastala Vaša prva knjiga?

-Prva knjiga Seme na vetru, naravno, izašla je u Bagdali (1999.) čiji je recenzent bila Zorica Arsić Mandarić, inače, dobitnica i Bagdalinog prstena „Despot Stafan Lazarević“, ravnopravno sa Boškom Ruđinčaniom. Iz tog zrnevljlja, eto proklijala jedna lepa biljčica, koju jedino strofama možemo opisati.

Da li je to bila Vaša davnašnja želja ili ste istog trentka shvatili da ćete ozbiljno da se bavite time?

-Ja mislim da je to nemoguće reći: „Evo ja ću biti pisac!“ U jednom stihu u „Filatelistu“, ipak pesnik, može. makar u filozofemi, kročiti na Odisejevo ostrvo... Jer, tamo obilje reči lebdi... Čeka...

Šta je to što najradije čitate?

-Želim da kažem da je srpska poezija kičmeni stub, i vitalniji deo naše književnosti. Volim da čitam poeziju savremenih pesnika Danilova, Enesa Halilovića, Voje Karanovića, Veroljuba Vukašinovića, Dragana Markovića, Borisa Lazića, Živorada Nedeljkovića... Ali, pomenuću i moje bagdalaše: B.L.. Lazarevića, Antonija Marinkovića, Đalića, Đidića, Veru Majsku, Vučićevića, Stamboliju, B. Ristića, Radojevića... Što se tiče svetskih pisaca trenutno čitam Karlosa Fuentesa, Dina Bucatija, Ćezarea Pevezea, Mišela Uelbeka...

Koja bi Vaša poruka bila našim čitoacima i eventualno mladim ljudima koji žele da pođu književnim putem?

-Pesnik gradi svoju formu i stil, postepeno, za svojim poetskim razbojem, u belini papira, danas je to kompjuter... Potrebno je da umetnik obdelava, traži reč samospoznaje, stih po stih plete kao tkanicu. Jedan praktičan savet, smatram da nasuprot digitalnom izdavaštvu, da pre nego što neko objavi knjigu, potrebno je da poezija i ili proza, prođu kroz književnu periodiku i sito.

Jer, Sveti zanos koji pesnik nosi u sebi je nešto iskonsko...

TANGO

Pastmark Argentina

Od pokreta zavisi

koliko milimetara ih deli

do oštrice bodeža,

od dodira i drhtaja

zavisi dobar vetar brodovlja

i srastanje konja i gaučusa….

Igrajmo,

igrajmo, nečija ruka me grli…

Igrajmo dok ne zadamo s

opstvenoj senci

Smrtonosni ubod…

(iz nagrađane knjige pesama „Filatelist“)




Ukupno komentara 0

Ostavite komentar