Lazareva država, sa prestonicom u Kruševcu, poznata u istoriografiji kao Moravska Srbija, obuhvatala je slivove reka Velike, Zapadne i Južne Morave, Knez Lazar Hrebeljanović se rodio oko 1329. godine u mestu Prilepac pored čuvenog rudarskog grada Novo Br- do koji se nalazi na Kosovu. Istoriji je poznato da je otac budućeg kneza zvao Pribac, a zanimljivo je, kaže Sanja Rutić Vorotović u publikaciji „Moravska Srbija politički, ekonomski i kulturni život u HІѴ veku", da Lazar nije dobio prezime po ocu, što je bio ustaljen običaj u srednjovekovnoj Srbiji.
„Iako nije bio direktni potomak svetorodnih kraljeva srpskih, Lazar je rođenjem i vaspitanjem pripadao plemićkoj porodici, koja je uživala ugled na dvoru Nemanjića. Njegov otac je službovao na carskom dvoru, gde je obavljao poslove peharnika i logoteta. Služeći verno caru Dušanu, Pribac je napredovao u službi i omogućio sinu da se domogne državne počasti. Lazar je zbog svog viteštva i čestitosti dobio uglednu službu na dvoru i poneo zvanje stavioca“, piše Sanja Rutić Vorotović u publikaciji i objašnjava da se Lazar sa ovim zvanjem javlja u diplomatskoj građi samo jednom, jula 1363. godine. Pohvalni spis govori kako je car Dušan podario Lazaru stavilački čin i dao mu svoju srodnicu za ženu. Oko 1353. godine Lazar se oženio Milicom, koja je bi la potomak Nemanjinog sina Vukana. U tom braku je rođeno pet ćerki i tri sina.
Posle smrti cara Dušana, Lazar je nastavio službu kao stavilac i logotet kod njegovog naslednika, cara Uroša. Kada mu je car Uroš podario titulu kneza i dao mu na upravu Pomoravlje, nije poznato. Prema pojedinim izvorima, moglo bi to biti 1366. godine kada se Vukašin Mrnjavčević proglasio kraljem. Ovo je tim verovatnije što od ove godine gotovo i nema pomena o iole značajnijem udelu cara Uroša u upravljanju državom.
Kako navodi Sanja Rutić Vorotović, političko i državno osamostaljivanje Lazar je započeo među neugodnim susedima i objašnjava da centar okupljanja oblasti nije bila njegova baština u blizini Novog Brda, koju je držao kralj Vukašin, već je počeo da okuplja teritorije koje su se nalazile u slivovima triju Morava, gde je stekao neprijateljski raspoložene susede među drugim oblasnim gospodarima.
„Sa severa su ga ugrožavali Rastislavići, gospodari Kučeva i Braničeva, a sa zapada ambiciozni župan Nikola Altomanović, sinovac zahumskog kneza Vojislava Vojinovića. Najveća opasnost mu je pretila od kralja Vukašina, koji je bio opsednut osvajačkom politikom“, piše Rutić Vorotović.
Sukob Nikole Altomanovića i Lazara završio se Lazarevim osvajanjem Rud- nika 1370, da bi već naredne godine umro car Uroš, posledni vladar svetorodne loze Nemanjića.
„O produženju svetorodne loze starala se jedino srpska crkva, koja je tražila ličnost primerenih vrlina, naslednika prvih Nemanjića. Srpsko načelstvo pripalo je Lazaru, koji se iza velikih i blagočestivih kraljeva naziva gospodarem i vladaocem nad svim Srbima, svedoči patrijarh Danilo III. Ovaj izbor blagosloven je od arhijereja, sveštenstva i Sabora srpskog“, navodi se u publikaciji „Moravska Srbija politički, ekonomski i kulturni život u HІѴ veku".
Kako se dalje navodi, Lazar je posle Maričke bitke dobio na upravu Novo Brdo, Toplicu i Rudnik. Ova oblast je u narednim godinama biti središte države. Poraz Mrnjavčevića iskoristio je veliki župan Nikola Altomanović. Od Dubrovačke opštine primao je svetodmitarski dohodak koji se ranije isplaćivao srpskom caru. Lazaru je preoteo Prištinu, Novo Brdo i mnoga druga mesta. Sukobio se i sa ugarskim kraljem Ludvigom, da bi ugarski vladar, u dogovoru sa bosanskim banom Tvrtkom Kotromanićem i srpskim knezom Lazarom, odlučio da ukloni osionog župana. Uputio je u Srbiju hiljadu konjanika pod vođstvom Nikole Gorjanskog. Na jesen 1373. godine opkolili su Altomanovića u gradu Užicu. Župan Nikola je bio zarobljen zajedno sa svom svojom imovinom. Kao zarobljenik je bio predan na čuvanje Stefanu Musiću, kneževom sestriću, koji ga je oslepio. Nikolinu državu podelili su njegovi protivnici. Srpskom knezu i srodnicima su pripale severne oblasti, a ostatak su podelili bosanski ban i Balšići. Država kneza Lazara zahvatala je sliv tri Morave. Prostirala se od izvorišta Južne Morave do Dunava, Save i Drine. U njenim okvirima nalazili su se Novo Brdo i Rudnik, dva najznačajnija rudarska središta srednjovekovne Srbije, zatim gradovi Kruševac (prestonica Lazareve države), Niš i Užice. Iako je zahvatila samo severni deo nekadašnjeg carstva, Moravska Srbija bila je snažna, čvrsto povezana i uređena država. Među srpskim oblasnim gospodarima jedino je knez Lazar mogao da okupi vlastelu za odlučan otpor Turcima koji su iz dana u dan sve više pretili.
Projekat “Putevima Lazareve vere”
Ostavite komentar