„Ja ne odlučujem da li ću ići u bitku po tome kolika je sila koja mi preti, nego po tome koliku svetinju branim“ (Knez Lazar)
Na osnovu Odluke o podizanju spomenika knezu Lazaru u Kruševcu, koju je Skupština grada donela na sednici održanoj krajem prošle godine, komisija za sprovođenje postupka za podizanje i održavanje spomenika, spomen-obeležja i izradu murala raspisala je Konkurs za idejno rešenje skulpture . Izrada Spomenika knezu Lazaru Hrebeljanoviću u realističnom maniru biće u skladu sa njegovim predstavama na freskama i ikonama. Određena visina spomenika je od 4 do 4 i po metra bez postamenta, čija će postavka, odnosno veličine, biti urađena po predlogu umetnika. Idejno rešenje kandidata treba da bude u vidu skice ili manje makete visine do 100 cm sa opisom materijala od kojeg će nastati konačno rešenje. Ova monumentalna skulptura biće postavljena na lokaciji naselja Stari aerodrom, na platou u okviru kružne parkovske površine.
DONETA ODLUKA O IDEJNOM REŠENjU ZA SPOMENIK KNEZU LAZARU
Komisija za sprovođenje postupka za podizanje spomenika, spomen obeležja i izradu murala donela je Odluku o izboru idejnog rešenja o podizanju spomenika knezu Lazaru.Od dve pristigle prijave, prva i odabrana imala je sledeći opis:
"Izrada spomenika našem Svetom Knezu Lazaru za dan kada se obeležava 650 godina grada koji je on osnovao i u, nažalost, vreme koje nije ništa manje komplikovano u odnosu na ono pred Kosovski boj nosi u sebi ogromnu simboličku moć kao inspiraciju generacijama koje dolaze u bitkama koje predstoje, a u nameri da ovekovečimo i sačuvamo ono što su nam upravo vladari poput Lazara ostavili u amanet. Zamišljen sa rukom na spuštenom maču i u vojnom oklopu sa štitom i oštrog pogleda podignutog visoko ka Kosovu, ali i ka našoj budućnosti naš Sveti Knez kao da nam govori da odbrana naše vere, našeg jezika i kulture, naših predaka i nasleđa, ali i naših potomaka i budućnosti počinje upravo tamo gde je on položio život u odbrani svega toga. Ali njegov Lik, njegova Snaga i Vera u Pobedu i danas stoje uspravno i visoko, ponosno i prkosno baš kao što je stajao na čelu Srpske Vojske sa kojom je obezbedio i sebi i nama večnost. Verujemo eto da naš Sveti Knez Lazar, Kruševljanin, naš Kralj tako nekako uspravan, odlučan i rešen da ako treba opet digne mač izgleda u mislima naših ljudi i da ga takvog Hrabrog i ponosnog i sa Verom u Boga i Otadžbinu pamte i naša deca. Model bi bio prvo izveden u razmeri četiri puta manjoj od tražene gde bi bili rešeni detalji koji nisu na malom idejnom modelu, a zatim bi se pristupilo izradi 4 metra visokog Modela Svetog Kneza Lazara. Skulptura bi bila izvedena u glini na armiranoj čeličnoj konstrukciji u realističnom maniru sa posebnim akcentom na autentičnost odore, oklopa i oružja koji odgovaraju vremenu pre Kosovskog boja. Potom bi se skinuo kalup u gipsu i skulptura bi bila izlivena u leguri bronze i mesinga. Nakon spajanja varenja i brušenja i nakon ugradnje unutrašnje čelične statičke konstrukcije skultura bi bila patentirana i spremna za transport i montažu na postamentu Kruševac. Za izradu spomenika potrebna su sredstva od 9.600.000 dinara (devet miliona šestohiljada dinara).
Boris Stajkovac autor Tomo Komatina koautor".
O KNEZU LAZARU ISTORIČARI SU ZAPISALI:
Kneževe osobine kao čoveka i državnika opevane su u pesmama kosovskog ciklusa. Pred samu bitku na Kosovu knez Lazar je dobio ucenjivačko pismo od turskog cara Murata u kome mu on traži da izabere ili mirnu predaju ključeva srpskih gradova ili borbu na polju Kosovo. Knez Lazar je upao u ljudsku i državničku dilemu. Morao je da donese odluku o sudbini svog naroda i svoje zemlje, a ona nije bila nimalo laka. Da li poći u bitku za koju se zna da je unapred izgubljena ili je izbeći i spasiti živote ljudi? Šta izabrati, život u ropstvu ili smrt na bojnom polju? Dok je čitao Muratovo pismo knez je plakao i to nam govori o njemu kao osećajnom, običnom čoveku, ali njegove ljutite reči izrečene u kletvi govore o njemu kao o jakom i odlučnom državniku.
Kneževa kletva predstavlja odgovor na njegovu dilemu i jasno ukazuje na njegov izbor. Spreman je da svoju vojsku predvodi u borbi za čast i da pogine u toj borbi, ali nije bio siguran da li su njegovi velikaši i vitezovi spremni na isto. Zbog te nesigurnosti poverovao je lažima Vuka Brankovića i posumnjao u odanost svog najboljeg i najvećeg viteza, Miloša Obilića. Lazar je cenio Miloševo junaštvo i pređašnju odanost, pa mu nije pretio kaznom, već mu je blagim rečima prekora iskazao svoju sumnju. To što je poverovao u Vukove reči i posumnjao u Miloševu odanost govori nam da je on verovao ljudima koji su mu bili bliski i važni. Naročito mu je bila važna njegova žena Milica. Bio je pun razumevanja i ljubavi prema svojoj ženi, a to se najbolje vidi u njegovoj velikodušnoj ponudi da izdvoji jednog njenog brata koji bi ostao kod kuće i ne bi krenuo sa njim u boj, pa bi ga tako spasio od sigurne smrti. Ovim potezom pokazao je ne samo čovekoljublje, već i prozorljivost, jer je skoro unapred bio siguran u sam ishod Kosovske bitke. Po svim osobinama koje su ga krasile, a na freskama je opisan i kao čovek velike fizičke lepote, knez Lazar je jedan od najvećih srpskih vladara, pun emocija, hrabar državnik, koji je dao svoj život za odbranu časti svoje zemlje i svog naroda.
Kletva cara Lazara
Ko je Srbin i srpskoga roda
i od srpske krvi i kolena,
a ne doš'o na boj na Kosovo
ne imao od roda poroda,
ni muškoga ni devojačkoga!
Od ruke mu ništa ne rodilo
rujno vino, ni pšenica bela
Rđom kapo dok mu je kolena!
Posle Kosovske bitke telo kneza Lazara (1329-1389) sahranjeno je u manastiru Ravanici, a u seobi Srba pod patrijarhom Arsenijem Čarnojevićem krajem 17. veka preneto je u fruškogorski manastir Vrdnik. U Ravanicu su mošti vraćene 1989. godine, na 600. godišnjicu Kosovske bitke.
Godine 1889. je povodom 500. godišnjice Kosovske bitke ustanovljen „Orden kneza Lazara“, koji su mogli da nose samo vladar i punoletni prestolonaslednik.
U prestonoj crkvi kneza Lazara u Kruševcu, Lazarici, od 2002. godine nalazi se sarkofag sa delovima moštiju Svetoga kneza Lazara. Otvoren je na velike praznike i prema rečima sveštenika nad njegovim moštima dešavaju se mnoga isceljenja bolesnih, o čemu postoje i pisani tragovi. Na Vidovdan, kao i na Dan gradske slave, sarkofag kroz grad Kruševac nose pripadnici Garnizona Vojske Srbije u Kruševcu, čime se šalje blagoslov narodu, a poštovanje srpskom velikomučeniku, koji je kanonizovan u svece ubrzo nakon junačke pogibije.
Ostavite komentar