Pisali smo o Brusu i o duhovnim tačkama oslonca naroda u ovom delu naše Srbije. Da bi sve podjednako opisali trudili smo se da imamo neki red u tom radu. Ipak, najviše se ovim temama u novije vreme bavio pesnik Ljubiša Bata Đidić pa i u nekom o tekstova ima i poneki njegov citat. o Brusu su pisali i istoričari poput Milana Đ. Milićevića, Radoslav Lj. Pavlović, Feliks Kanic ... ali o Brusu i o njegovim hramovima najbolje su govorili delima kroz vekove neimari i narod koji je te hramove podizao, obnavljao i sačuvao kroz vekove.
Crkva u samom Brusu, posvećena Preobraženju Gospodnjem, podignuta je 1836. godine. Od tada pa nadalje kroz vekove i vreme ona će stojati tu i donositi mir svima koji u nju dođu. S tom namerom je i ondašnji knez Srbije, Miloš Obrenović, na košijskom polju u Kruševcu, obnarodovao da će se na Brusu na jenoj od livada podignuti crkva. kako je Miloš Veliki rekao, tako je i bilo. Bruska crkva nastala je kao svetilište Žičke eparhije. Letopis bruske crkve beleži da je podignuta od dobrovoljnog priloga na zemljištu koje je, po legendi, pripadalo turskom agi. Crkva je bila mala, pa je kasnije dozidana zvonara. Kako nije bila dovoljno osvetljena prozori su povećani, a patos popločan.
Od prvobitnog ikonostasa, koji je, verovatno, slikao „moler Janja“, sačuvano je nekoliko ikona. Crkvu je rukopisao Nikolaj Mihailčenko, koji je u Brus došao sa još nekolicinom Rusa, izbegavši boljševički teror, 1917. godine”. O velikim duhovnim praznicima kada se verni narod sakupi u hramovima, kako je jednom prilikom primetio Episkop kruševački gospodin David, mali su nam hramovi da prigle sve one koji dolaze.
To je dobro jer je crkva utočište u najboljem smislu svim ljudima. “Kada na Preobraženje zazvone zvonici bruske crkve, taj božji titraj se prostre po celoj kopaoničkoj regiji u veličanstvenom izazovu vekova koji se probude tim glasom….bez ljubavi, kojom se objašnjava i ovo još uvek čisto plavo brusko nebo… ne bi ni bruj sa crkve Svetog Preobraženja Gospodnjeg, bio tako lep i prodoran u naše duše.”
O bruskoj vroši Milan Đ. Milićević je još davne 1876. zapisao: „Brus, druga varošica u kruševačkom okrugu, sedam sati na jug od Kruševca, na desnoj strani Rasine, pod Kopaonikom. Brus je malo mesto, u vrlo lepom kraju. Ima zidanu crkvu i krasnu školu. Tu je i kancelarija Kozničkog sreza. Ako se rudarstvo nanovo razvije na Kopaoniku, ko zna da Brus, neće biti jedna od najvažnijih varoši u ovom kraju.” Građena je od kamena čija je vrsta neutvrđena. Iznad ulaznih vrata na zapadu nalazi se ikona Svetog Preobraženja ispod koje je zapis:
Vo slavu jedinosušnija i naerazdjelija Troici otca i sina i sv. Duha sozidasja cerkov sija u Brusu posvjašćena sv. Preobraženiju pod srečnjim vladanijem svjetenjšato knjaza i premilostivog gospodara Miloša Todorovića Obrenovića leta gospodnjeg 1836. meseca avgusta 31 dne.
Praznik Svetog Preobraženja 19. avgust -Dan opštine Brus, gradska i slava istoimene crkve U prisusutvu velikog broja vernog naroda predstavnika crkvene opštine i lokalne samouprave presečen je slavski kolač. Tada se posle sečenja slavskog kolača iznese novi rod grožđa i blagosilja, da godina bude rodna, prema pravoslavnim običajima.
Tog dana ali i danima oko Preobraženja, sve je u znaku obeležavanja tog verskog praznika, Preobraženja. Razne kulturne i duhovne manifestacije odslikavaju raspoloženje i atmosferu u narodu. Tokom Dana Preobraženja, Brus postaje centar svih događanja u Srbiji. Dolaze i gosti iz dijaspore. Ova potkopaonička varošica i njena okolina ožive i na trenutak podsete na veličinu ovog kraja kada je njome kao svojom upravljao Radič Postupovič, velikaš Srbije u dolini tri Morave. Crkva Svetog Preobraženja u Brusu zauzima centralno mesto i predstavlja već vekovima žilu kucavicu ukupnog varoškog života.
Ovaj tekst je deo projekta „Hrišćanska baština bruskog kraja“ koji „Pobeda“ relizuje u saradnji sa Opštinom Brus, a u okviru projekta kojim se ostvaruje javni interes u oblasti javnog informisanja na teritoriji opštine Brus.
Ostavite komentar