SEĆANJE KOMANDIRA MILADINOVIĆA TENKISTE NA BITKU NA KOŠARAMA

Sandra Savić 09-04-2021

Voziti tenk pod usponom je veoma teško, a podići ga na vrh planine je gotovo nemoguća misija. Ipak, baš to je pošlo za rukom pripadnicima Vojske Jugoslavije tokom bitke za Košare. Prvim tenkom komandovao je vodnik Ivica Miladinović, a drugim desetar Branislav Finger. Komandir Ivica Miladinović, ni sam nije verovao da može da se tenkom popne na Košare gde se vodila jedna od najvećih bitaka i pomogne svojim ratnim saborcima. Kaže da i većina nije verovala u to. Put do cilja opisuje kao nemoguć, ali je siguran bio u jedno: da će pokušati. Nakon 22 godine, datuma se skoro i ne seća, misli da je bio 10. maj, ali vremena, puta i detalja borbe seća se do tančina. Uz teške uzdahe se priseća da je krenuo u sedam sati iz Borovine preko Junika. - Put je bio težak, vozio sam po mraku. Trebalo je da se popnem gore, a to je velika visina. Put sam delimično video, bilo je izuzetno strmo i koso, negde je put bio i uži. Komandir Miladinović skromno ističe da da je ipak on jedan mali delić pomogao i učestvovao. - Muku i problem - to je videla ova pešadija, pa onda i ostale jedinice: policija, artiljerija, inžinjerija...ja sam samo učestvovao jedan mali deo u celom tom njihovom sukobu, kada je počelo bombardovanje. Imali su oni i pre, ali ovo je bilo jedno masovnije bombardovanje koje trajalo od 7 sati pa do posle ponoći. I tada je stradalo sto i više ljudi i tada sam se ja, eto, uključio. Nisam verovao da mogu da izađem gore, ali eto uspelo je. Kada su izveli gotovo nemoguću misiju i popeli se na Košare, seća se vojnika Kruševljanina iz Parunovca. - Kada sam došao, sedi jedan iz Parunovca, pognute glave. Kažem mu gde si? Šta si? Odgovara mi: Ćuti, pogledaj...i glavom pokazuje na kamion u kome leži sedmoro mrtvih vojnika. Našli su ih…odgovorih mu : Otišli su, šta da se radi. Tenk T-55, kojim je upravljao desetar Branislav Finger, u znak sećanja na heroje sa Košara izložen je u kasarni „Car Lazar“. Komandir Miladinović priseća same borbe i opisuje je ravnoj paklu. - Mi smo imali jedan dogovor da, kada krene borba, budemo jedan pored drugoga. I da pratimo jedan drugoga šta radimo. Kada treba meni pomoć, kada će on da izađe, kada ja. To je već sve uigrano. Ali jedan drugoga da držimo. Međutim, njega su odmah zeznuli, odmah su mu rekli da se makne nešto tamo, nismo mogli da se čujemo i on je ušao u borbu. Jedva je izvukao živu glavu. Ja sam bio tu, borba je trajala. Meni je najteža bila avijacija. Ali ništa nisu radili preko dana. Četiri puta smo mi njih terali iz rova. Komandir Miladinović zaključuje da vojska nije bila slaba sa njihove strane, sa naše je bila samo iznurena- zima čuda čini, kaže.




Ukupno komentara 0

Ostavite komentar