U „KOLIBI“ ČEKANE ZORE I STVARANE USPOMENE

Irena Milosavljević 22-05-2024

„Lipov lad“, „Solun“, „Stari Napredak“, „Top“ samo su neke od poznatih kafana Lazarevog grada koje više ne postoje a koje oni malo stariji Kruševljani pamte i za koje ih vežu brojne uspomene i lepa sećanja.

Može se reći da su s godinama ta pojedina mesta postala za neke generacije kultna te ne postoji družina koja ih u razgovoru ne pomene u nekom pozitivnom kontekstu. Svaka od pomenutih kafana imala je redovne goste, a uspomene se prepričavaju i dan danas.

Kruševac i danas ima puno popularnih lokala, mnogo više nego nekad. Mnogo je kafića, restorana, klubova ali pravih, klasičnih kafana kao nekad gotovo i da nema .

Nebojša Raičević poznatiji kao Rajko, Kruševljanin nekadašnji košarkaš, košarkaški trener, a danas sportski radnik priseća se lokala koje je on posećivao kao mlađi i u kojima su generacije rođene šezdesetih i sedamdesetih godina provodile najviše vremena.

-Dugo godina igrao sam košarku, a kasnije se bavio i trenerskim poslom te smo se mi sportisti vrlo često okupljali u kafeu „Paralele“ kod Hale sportova. To mesto je bilo mesto okupljanja i kada smo pobeđivali, ali kada smo gubili te me s toga za ovaj kafić, u koji vrlo rado i danas popijem kafu, vežu lepe uspomene - kaže Rajko i seća se da su njegove generacije imale izlazak do deset uveče.

-Ko ne dođe do tog vremena kući sačekala bi ga zatvorena vrata i ja verujem da je to današnjim generacijama nepojmljivo jer oni u to vreme izlaze u grad ali tako je to nekad bilo. Kad vratim vreme unazad prvo mesto koje sam kao mladić često posećivao jeste kafić „Krug“ preko puta Gimanzije. Tu smo se skupljali tih gimnazijskih dana i uživali. S godinama nizali su se lokali kao što je kafić „Popaj“ u Namanjinoj ulici i verujem da se ceo grad tu okupljao. Svakako ne smem da izostavim ni dobro poznat hotel „Rubin“ gde smo išli na pivo i pomfrit - kaže šezdesetrogodišnji Rajko kroz osmeh i dodaje da je za jedno mesto koje više ne postoji posebno emotivno vezan. Kultno mesto u našem gradu upravo sa početka priče o poznatim kruševačkim kafanama gde su se okupljali boemi i uživali što bi se reklo do zore.

-Samo ću reći kafana „Koliba“. Tu sam proveo baš puno vremena sa drugarima, prijateljima,kumovima, sa suprugom i porodicom. Iskreno u „Kolibi“ se ostajalo od osam uveče do osam ujutru, posebno vikendom subota na nedelju. To je mesto koje je držao moj drug iz škole Mita, zvali smo ga Mita Koliba i to mesto je za moju ekipu stvarno kultno , mesto koje se ne zaboravlja. Tu sam organizovao brojne proslave i obeležavao bitne proslave u životu svojih najdražih. Mnogo Novih godina je dočekano u Kolibi, a još više zora uz dobro društvo i dobru muziku za koju su bili zaduženi uglavnom Bokica i Mikica, kaže Rajko i dodaje da je na tim okupljanjima znalo i da se popije ali i zapeva.

-Moja generacija slušala je mnogo dobru muziku, na prvom mestu Bjelo dugme ali uvek u kafani i nekad a i sad naručim pesmu Tome Zdravkovića „Za Ljiljanu“ jer je to pesma vezana za moju suprugu sa kojom sam mnogo godina u braku i sa kojom imam dva sina, Stefana i Dimitrija- kaže Raičević koji sa ponosom nosi i titulu deke šestogodišnje Mile i trogodišnje Ive.

-Za razliku od današnjih generacija mi smo se družili mnogo , pre utakmica, posle utakmica i bila je to neka hemija među nama. Bili smo mnogo dobri drugari, i za zabavu i za košarkaške utakmice, što bi se reklo svi za jednog jedan za sve. Bilo je neko drugačije vreme. Sad postoji mnogo više kafića, proslave se drugačije organizuju- ističe Raičević koji je i dalje u sportu, druži se sa mladim ljudima i ima poruku za mlađe naraštaje.

-Trudim se da shvatim i razumem mlade ljude. Mobilni telefoni, internet sve je to dostupno. Ono što mogu da im kažem jeste da se opuste, da se više druže, da mobilne telefone ostave po strani, da slušaju jedni druge... Da nađu oni sebi „Kolibu“ kako bi stvarali uspomene jer Kruševac je prelepo mesto za život sa brojnim kultnim mestima i treba živeti život kako bi imali čega da se sećamo.




Ukupno komentara 0

Ostavite komentar