IN MEMORIAM: MILOŠ ŠOBAJIĆ - UMETNIK SA DVANAEST ŽIVOTA

Tanja Ristić 26-04-2021

Svetski poznat a naš, Miloš Šobajić je nakon 45 godina života i rada u Parizu ponovo u Beogradu odakle je kaže i krenuo u grad svetlosti, umetnosti i njegove velike ljubavi. Obilazi i gradove u Srbiji a nakon Likovne kolonije ,,Jesen Ribarske Banje" u kojoj je učestvovao, posetio je i Kruševac gde je najpre obišao Crkvu Lazaricu i Narodni muzej Kruševac. Miloš Šobajić je srpski i francuski slikar i vajar, rođen je 1945. godine u Nikšiću, potiče iz srpske familije koja je u Crnu Goru krajem 19 - tog veka donela prvu biblioteku, pozorište, novine....Osnovnu i srednju školu pohađao je u Nikšiću, Beogradu i Istambulu a diplomirao je na Akademiji umetnosti u našem glavnom gradu 1970. a dve godine kasnije odlazi u Pariz. Predstavio je svoja dela na preko 80 samostalnih i 400 grupnih izložbi, njegove slike i skulpture uglavnom velikog formata, izložena su u tridesetak muzeja savremene umetnosti u svetu. Dobitnik je više nagrada u Srbiji, o njegovom radu objavljeno je pet monografija a i sam je autor knjige ,,Slikaj i ćuti" svojevrsne autobiografije koja će ukskoro imati i svoj nastavak. Neposredan i pristupačan, kao i svi posebni obični ljudi neopterećeni svojom slavom, u razgovoru na mestu gde je vekovima unazad osnovan Kruševac Miloš Šobajić nam je govorio o prijateljima, povratku u Srbiju i umetnosti.

- Hvala što ste me ovako lepo dočekali baš na ovom mestu gde su Carica Milica i Car Lazar živeli. Jedva čekam da vidim gde je taj ostatak njihovog dvora. Bio sam u Ribarskoj Banji gde sam proveo nekoliko divnih dana sa mojim prijateljima koje sam otkrio ponovo posle akademije, razni moji slikari, vajari...radili smo tamo, kupali se u toploj vodi i iznenađen sam da je Ribarska Banja tako veličantsvena.

Likovna kolonija je ipak održana u nastaloj situaciji sa koronavirusom, kakvi radovi vaš i kolega umetnika?

- Kada smo otvaralo Likovnu koloniju to je bio divan dokaz da mi možemo da živimo i sa maskom i družimo se i da preživimo koronavirus i da smo ponovo zajedno. Bilo nas je desetak slikara i vajara raznih proveijencija, od ljudi koji su poluamateri do ozbiljnih slikara. Tu je bio Dušan Marković, Nikola Vukosavljević, Mikan Aničić i bilo je lepo da radimo. Ja sam napravio moj autoportret na masaži, zove se RELAKS MASAŽA. Kada sam pitao maserku šta mi radi kaže to je relaks masaža i stvarno sam se relaksirao i tako je nastala slika pod teškom masažom.

Posle deset godina ste ponovo u Kruševcu koji se menja, šta Vam ostavlja najveći utisak?

- Najviše me zanima Porta gde je Crkva Lazarica, ostaci grada koji čujem naredne godine obeležava 650 godina od osnivanja. Ovde gde su Carica Milica i Car Lazar rađali decu ima posebno obeležje za ovaj divan gradić koji je u neku ruku i prestonica Srbije ili bar tako bi kruševljani voleli, da je Kruševac prestonica a tako u neku ruku i jeste jer je najstariji Srpski grad.

Gde više vremena provodite, u Srbiji ili Francuskoj?

- Sada uglavnom živim u Beogradu gde sam osnovao pre 15 godina Fakultet za umetnost i dizajn koji je fantastično funkcionisao. Nastanio sam se u Beogradu iako sam u Parizu zadržao kuću i atelje gde odlazim kada mogu i koliko mogu. Ja sam ponovo među svojima ovde u Srbiji.

Franccuska je Vaša velika ljubav ali sa godinama čovek poželi da se vrati svojim korenima, možda je to jedan od razloga?

- Jeste, Francuska je moja velika ljubav, maštao sam o njoj i tako se san ostvario. Tamo sam živeo 45 godina, francuski sam državljanin i slikar koliko i srpski. Poslednjih godina me nešto vuče da živim u Beogradu jer tu su mi prijatelji, familija i da sa godinama želiš da im se vratiš. Volim Beograd iz njega sam i krenuo u svet.

Po osu ste Crnogorac iz Nikšića, posećujete li rodno mesto?

- Moji pradedovi Šobajići su 1890. godfine u Nikšiću napravili prvo pozorište, orkestar, novine...moj deda Ilija bio je čuveni grafičar. Odem i tamo naravno, volim Nikšić i Crnu Goru koja će nadam se ostati srpska.

Na početku karijere ste najviše slikali mnoštvo ljudi, sada je to jedan čovek koji uglavnom negde beži ili je progonjen, zašto?

- Uvek situacija utiče na sve pa i na mene. Da, slikao sam puno ljudi na jednom msetu fasciniran pariskim gomilama. To se vremenom smanjivalo i svelo na jednog čoveka pa na tragove tog čoveka. Sada ostavljamo samo trag našeg prolaska u ovom svetu i to mi je tema da i dalje slika. - ruku, cipelu, nogu, deo čoveka u jednom prostoru u kome on evoluira i ide prema nečemu nadam se boljem ne gorem. Tako je i sa mojim vajarskim delima.

Globalizacija tako utiče i na Vas kao umetnika?

- Globalizacija je jdena katastrofa, to je novi komunizam koji se javlja. To je kompletna kontrola stanovništva, genetska promena svakog čoveka. Ovakav čovek, kakvi smo mi ne odgovara globalizaciji, oni stvaraju novog čoveka koji će biti po njihovim normama a mora da je jako neobrazovan, da ne zna ni ko je ni šta je kako bi bio bolji radnik u tom budućem njihovom društvu.

Objavili ste i autobiografsku knjigu SLIKAJ I ĆUTI, hoće li imati svoj nastavak?

- Već završavam drugu knjigu, ja ipak imam 75 godina i čini mi se da sma živeo 12 života i imam šta da kažem i šta se sve dešavalo. Knjiga će izaći u decembru i nastavak je knjige SLIKAJ I ĆUTI gde sam tek načeo priču o globalizaciji i šta nam ona sprema i kako je do nje došlo a tvrdim da se to desilo preko likovne umetnosti pre četrdesetak godina, sa tim uništavanjem ljudskog intelekta i pretvaranje u nešto sasvim drugo od ovog što smo mi danas.

Da li će Vas Kruševac motivisati za nova dela, slikarska ili vajarska?

- Intenzivno razmišljam od kada sam došao u Kruševac da napravim monumentalni spomenik Caru Lazaru, od 7 do 8 metara visine i to jako specijalnog kao čoveka koji je prvi počeo tu priču ili mit o Srbima kao nebeskom narodu. I tako ga već vidim, tim spomenikom kao našeg nebeskog Kneza ili Cara koji je više na nebu nego na zemlji.

Sve u stvari pokreće ljubav, šta savetujete mladim umetnicima?

- Ljubav pokreće ceo svemir, mi smo mala prašina tog prostranstva ali postojimo i to treba da dokažemo na svoj najbolji način. Mladim slikarima i uopšte umetnicima uvek kažem da budu svoji, misle svojom glavom, da se ne predaju da rade samo ono što žele a ne po instrukcijama raznih kancelarija.




Ukupno komentara 0

Ostavite komentar