Grad Kruševac od Vaskrsa do Vaskrsa, u godini jubleja, 650 godina od osnivanja grada :
Ovako započinjemo prijatan razgovor sa Njegovim preosveštenstvom, vladikom kruševačkim Davidom, u Cvetnoj nedelji. Polako se približavamo najradosnijem Hrišćanskom prazniku Vaskrsu. Tada će naš list Pobeda i izaći iz štampe.
Između praznovanja svih drugih praznika, imamo na umu činjenicu da je Vaskrs Praznik nad praznicima.
Očovečenje, Rođenje, Raspeće, Vaskrsenje, Vaznesenje i Drugi dolazak Gospoda Isusa Hrista suštinski jesu blage vesti Svetog Jevanđelja. Upravo nam to donosi novi ukus života na Zemlji, i njime se oglašavaju trajni mir, ljubav, sloboda u duhu – sloboda od štetnih navika i smrtonosnih grehova. I tako biva iz dana u dan, sve do dana najveće radosti: Drugoga dolaska Gospodnjeg, realnog, stvarnog i istinskog. Tada će svi ljudi vaskrsuti i promeniti se, te se i naći pred Gospodom.
Da čujemo osnovni redosled dešavanja u životu nas Hrišćana
Redosled je takav da nas najpre poseti blagodat Božja radi pokajanja, eda bi se zatim i naša vera projavila i odrazila, a potom i naša potreba za crkvenom božanstvenom lepotom, dobrotom, zajednicom; jednom rečju, potreba za najvažnijim stvarima našega postojanja. Naša najjača želja se vezuje za crkveno Predanje, za umetničku i kultnu nadogradnju. Mi smo dakle snabdeveni talentima stvaralštva, koje treba razvijati i umnožavati; njihovi materijalni tragovi i objekti su i naši crkveni hramovi, sa svim onim što što se u njima nalazi i dešava.
Konkretnije?
Crkva je predvidela da sve i sva bude prisutno u njoj, i da sve i sva živi i postoji slovesnim i punim životom. U njoj blagodat Božja caruje, a svako od nas, sa svim svojim potrebama, nalazi u Crkvi sve što traži, pod uslovom da su traženja i zahtevi umesni i bogougodni. A naši zahtevi se tiču i rešenja takozvanih nerešivih pitanja. I ovde se od nas očekuje umesnost, pobožnost, smislenost. Inače, mi se u hramu svaki put pripremamo za susret i sjedinjenje sa Gospodom Hristom, bilo to svakodnevno, bilo za večnost ili u večnosti. Tako mi postajemo prijemčivi za življenje sa Bogom. Obnovljenje našeg starog bića dakle najpre biva u Tajni krštenja, kada mi postajemo nova, obožena bića. Kroz druge Svete Tajne mi osmišljavamo i rešavamo i sve preostale oblasti svoga života, uključujući i rešenje problema smrti, koji je, navodno, nerešiv problem.
Kako se on rešava u Crkvi?
Pričešćem, primanjem u sebe večnog života Hristovog. Kroz pričešće Telom i Krvlju Hristovim naša smrt postaje kao san i usnuće, i ostaje takvim do našeg vaskrsenja. To jest do poziva Hristovog da oživimo i da se preobrazimo. O Vaskrsenju večni život će se zacariti i početi večno da struji kroz nas i u nama. Zato se mi u Crkvi još odsada pozivamo u novi život sa Hristom, i navikavamo se na njega; naravno, po blagoizvoljenju Boga Oca i sadejstvu Boga Duha Svetoga. Tako ćemo mi o Vaskrsenju dobiti po blagodati ili po daru ono, što Bog ima po prirodi svojoj. Eto kolike su goleme ljubav Božja i darežljivost prema nama i našem postojanju.
Hramovi na teritoriji Kruševačke eparhije se izgrađuju. Hram na Bagdali je itetako vidljiv.
Dolazeći na Kruševačku eparhiju mi smo videli mnoštvo hramova, nastajalih kroz vekove srpske prisutnosti u ovom delu sveta. A reč je o neprocenjivom crkvenom bogatsvu; isto tako je reč i o ruševinama, temeljima i tragovima u prirodi i prostoru, a zatim i u mislima ljudi i dušama njihovim. Dok potreba za zidanjem novih hramova, što je podjednako uočljivo, posebna je priča. Hram na Bagdali biće replika Svetih Arhanđela Prizrenskih; on bi trebalo da bude i rezime celokupne gradnje u Eparhiji, i da nekako zatvori celokupnu graditeljsku konstrukciju. Slava Bogu što sve nekako niče voljom i silom Božjom, ali i ljubavlju naših, duboko verujućih ljudi.
Hram na Bagdali?
Dakle, hram na Bagdali nastaje pred našim očima, i ako Bog da, budući Vaskrs dočekaćemo i u njemu; naravno, sređivaće se hram, oslikavati, ukrašavati, ali on već stoji na svome mestu, i pritiska zemlju; to jest, on pred našim očima već postaje Božiji pogled i krasota. Verujemo da će doći trenutak da i na „Nebeskim stolicama“ na Kopaoniku, na temeljima nekadašnjeg, u šestom veku postojećeg hrama podignemo isti. Tada bi to bio hram Svetog Prokopija; barem se njegovo ime čuje gore na visoravni, i Liturgija se gore služi. Ali mi u Eparhiji, u Maskarama imamo još stariji hram, odnosno njegove temelje. Sa malo dobre volje pa bi i tamo mogla da nastane replika prvobitnoga hrama iz, recimo trećeg-četvrtog veka.
Vaskršnja poruka Kruševljanima?
Pre svega potreban je zdrav koren, pre korena dobra volja, pa bratoljublje, pa ljubav, eda bi sve ono što je kod nas grešno, i u nama bolesno, ozdravilo; i što je sakato, da bi prohodalo. Dodajmo: ono što je obeznađeno da se ohrabri i nadom ukrepi, a ono što je mrtvo da oživi; konačno, da se u nas useli dobra i bogougodna volja . Što se ljubavi tiče, do nje treba stići, jer ona dolazi na kraju, kada se pokajemo i ovrlinimo, iako mi osećamo potrebu za njom od početka; za uzrastanjem u ljubavi, i za mirenjem sa činjenicom da u duhovnom životu sve biva po redu i poretku. Bez obzira pak na našu nestrpljivost i želju da odmah stignemo do cilja . Treba naime polaziti od onoga kako se može, eda bismo se uopšte ohrabrili za iskorak, pa zatim koračati do cilja.
Pozdrav Kruševljanima
Vaskrs je smisao i ispunjenje i utemeljenje našeg života u vremenu, i u večnosti. Zato: Hristos Vaskrse! Vaistinu Hristos Vaskrse i radost nam donese!!!
Episkop kruševački David
Ostavite komentar