Dvadesetdvogodišnji Kruševljanin, Dušan Vasiljković i pored smetnji u razvoju, još od najranijeg uzrasta počeo je da pokazuje svoje talente najpre za crtanje, a kasnije i za pisanje. Još u detinjstvu mu je dijagnostikovan autizam, ali uz veliku ljubav, podršku i pažnju porodice i stručnih osoba, ovaj mladić je vremenom razvijao svoje talente. Dušan je jedan od dugogodišnjih korisnika Centra za osobe sa invaliditetom u Kruševcu, koji mu je drugi dom, a njegovoj majci Jeleni Živadinović ova ustanova i zaposleni su velika podrška.
- Ja sam stvarno zadovoljna i uslugom i načinom na koji oni rade i kako sarađuju. Da nije toga stvarno bi mi bilo još teže u celoj priči, jer je mnogo nezgodno kada deca sa smetnjama u razvoju završe školu i kada nemaju ustanovu ovakvog tipa. Postojanje ovakvog boravka je za njih fenomenalna stvar. On se ovde dosta druži sa ostalim korisnicima. Ume on ponekad da bude zahtevan, svesna sam ja toga. Znaju ponekad drugari da ga naljute kao i on njih, ali kao majka zadovoljna sam njihovim druženjem ovde. Van ustanove, on se jako malo druži, jer on ima svoje rituale i svoj svet. Ako mu se neko svidi, Dušan će sam da priđe, da se obrati, u suprotnom neće. Recimo, komšijama se uredno javlja, ponekad ih pita i kako su. Dobar je sa svima, što se kaže u dobrim je odnosima, ali samo koliko on to dozvoljava. Kod Dušana je zapravo sve koliko on dozvoli, toliko dobijate. Stvarno sam zadovoljna pristupom svih, kako porodice tako i familije, komšija, prijatelja ... imaju razumevanja i sa puno pažnje mu prilaze, ali i poštuju njegove granice.
Iako je bio srećan što nas vidi i što mu poklanjamo pažnju, Dušan jednostavno nije bio raspoložen za saradnju, odnosno priču. Jedino što smo uspeli da čujemo od Dušana je da voli da boravi u centru, da voli da sluša muziku i da ide na bazen i reku Rasinu.
- Dušan voli da gleda televizuju, najviše crtane filmove. Sluša muziku, ali on ima svoj svet i svoju rutinu koju ne voli niko da mu remeti. Jednostavno ne voli promene. Kada trebamo da putujemo zajedno, mi moramo da se dogovaramo mesec dana ranije. Tako da nije ni malo lako organizovati dan sa njim niti bilo kakva putovanja iako voli da boravi u prirodi – objašnjava Dušanova majka i dodaje da često posećuju banje, idu na planinu Jastrebac, bazene, reku Rasinu.
Dušan potiče iz umetničke porodice. Od malena je pokazivao interesovanje za crtanje. Iako se suočava sa izazovima autizma, likovna umetnost mu je omogućila da na jedinstven način izrazi svoj svet.
- Dušan je veoma rano pokazao interesovanje za crtanje. Kada je imao 8-9 godina već je znao lepo da crta, a vremenom se to sve više razvijalo. Veoma rano je on naučio da čita i piše. Kada smo nekom prilikom primetili kako čita, svi smo se veoma iznenadili, on tada još ni u školu nije krenuo. Što se crtanja tiče, primećujem da njegovu pažnju okupiraju životinje, koje su često motivi na njegovim radovima. Nekada su to bile zastave zemalja. Mislim da ne postoji zastava države koju on ne zna. Takođe, voli da crta i istorijske ličnosti koje su očigledno njemu bitne, odnosno značajne, ali i verske objekte. Tako se na Dušanovim radovima pojavljuju Knez Lazar, Despot Stefan, hram Svetog Save i dr. On ima dara kada je likovna umetnost u pitanju. Očigledno je taj dar, talenat nasledan, ima takvu genetiku.
Dušanovi crteži su svoje mesto našli i na izložbi u kruševakom Narodnom muzeju.
- Dušan kući sve manje crta, ali zato crta u Centru OSI, jer sada, od kako je stariji, on kući ima svoje rituale koji ne uključuju crtanje, ali sam zadovoljna što ima umetnički dar koji je posebno izražen. Njegovi crteži su ove godine izlagani u Narodnom muzeju Kruševac. To je bila organizovana izložba radova dece sa smetnjama u razvoju, među kojima su bili i Dušanovi. On takođe jako lepo piše. Recimo na toj izložbi je imao radove na kojima su bile nacrtane životinje, a ispod svake je zapisao latinski naziv životinje sa crteža. Takođe, Dušan se veoma dobro snalazi sa računarima, odnosno savremenom tehnologijom, a zna i engleski jezik.
Dušan ima dve starije sestre - Viktoriu i Ivanu. Od najranijeg uzrasta bila mu je neophodna briga i pažnja, a ljubav kao najmoćnije osećanje nije izostajalo ni jednog trenutka. Podrška je veoma važna porodici dece sa smetnjama u razvoju, posebno majkama.
- Za njega i mene su svi bili tu. Jesam se ja možda u početku malo i sklanjala, jer mi je sve to bilo novo i nepoznato. U vrtiću nam je veliku podršku pružila defektolog Dragana koja je bila fenomenalna prema Dušanu, žena koja je uspela da iz njega izvuče maksimum. Smatram da nije bilo nje, ne znam koliko bi on napredovao do ovog stadijuma, do kog je sada došao. On je pohađao Školu za osnovno i srednje obrazovanje „Veselin Nikolić“ u Kruševcu, a u srednjoj je bio na smeru - cvećarstvo.
Kada je imao dve i po godine, majka Jelena je primetila da je njegov razvoj drugačiji od prethodna dva deteta.
- Njemu jeste govor kasnio, ali Dušan nije reagovao ni na pokrete, nije se odazivao na ime kada ga pozovemo. Sve mi je to bilo neobično. Krenuli smo najpre od logopeda, a zatim smo otišli na Kliniku za dečiju neurologiju i psihijatriju u Beogradu. Tamo je bio nekoliko puta, provodio i po dva meseca, kako bi bila obavljena sva neophodna ispitivanja, dok mu nije uspostavljena dijagnoza dečijeg autizma. Tada je Dušan imao 4 godine. Bilo mi je sve to dosta neobično u početku. Nije bilo lako saznati da treba da se suočiomo sa nečim što je skroz nepoznato. Mislim da lekari ni dan danas ne znaju toliko o autizmu, a zamislite pre 20 i više godina. Izazovi su bili veliki.
Prisećajući se perioda Dušanovog detinjstva, Jelena izdvaja događaj koji je, kako kaže, bio jako emotivan za nju i koji nikada neće zaboraviti.
- Kada je bio mali, mislim da je imao 5 ili 6 godina, odvela sam ga u luna park koji je imao veliki tobogan. Tu se on igrao, sam za sebe. Tu je bilo puno dece. Drugi roditelji su primetili da je Dušan drugačiji od ostale dece, te su ih udaljili od Dušana. Meni je bilo baš krivo, jer je tada on ostao sam na tom velikom toboganu. Roditelji ne znaju. Možda ni ja ne bih znala kako da se ponašam u takvoj situaciji, pa neću da osuđujem, ali mislim da bi roditelji trebalo da rade na edukaciji sa svojom decom.
Jelena je uspešna preduzetnica. Ima svoju knjigovodstvenu agenciju, te je pravi izazov kaže, uskladiti poslovne obaveze i brigu oko Dušana, naročito u periodu njegovog odrastanja. Ali ona sve to uspeva upravo dobrom organizacijom.
- Sada je Dušan već veliki pa je sada i drugačije. Kada čovek ima dete sa smetnjama u razvoju, tu je puno odricanja, ali je ključna organizacija. Pogotovu kada se neko bavi privatnim biznisom i ovakvom vrstom posla kao ja, gde jednostavno nemate radno vreme. Ponekad su i dani vikenda meni radni, a često radim i popodne. Tako da je velika organizacija potrebna kada je Dule u pitanju. Uz njega se mora biti, tako da mi je svaka podrška dobro došla. Zbog prirode mog posla, ja nisam u prilici da 24/7 budem uz njega, zato su oko njega uključeni i drugi članovi porodice, najbliže familije ili kvalifikovani ljudi.
Svaki Dušanov dan prati tačno utvrđena satnica za njegove aktivnosti, jer rutina igra važnu ulogu u njegovom životu, objašnjava nam Jelena opisujići kako izgleda jedan Dušanov dan.
- Jednostavno, jedno te isto. On ustaje rano, u 5 sati je već na nogama. Zna mu se rutina. Uključuje TV i kompjuter. Tačno se zna koje emisije i kakav sadržaj voli da gleda ujutro. Onda se sprema za Centar OSI i ovde boravi nekoliko sati. Kući se vraća oko 14 sati kada i ruča. Zatim seda za kompjuter i igra igricu i sve to traje do 17 ili 18 sati. Večera tačno u 20 časova. Ima rituale koje ne menja. Verujte, mora da se nešto jako bitno desi da bi Dušan promenio svoje rituale. Tu jednostavno nema promena, tako da nam se zna svaka satnica za njegove aktivnosti.
Na kraju razgovora, naša sagovornica je poručila:
- Budite jaki! Prvo sami sa sobom porazgovarajte. Roditelj je taj koji bi trebalo da shvati sa kojim se problemom susreće. Razmenjujte iskustva sa ostalim roditeljima, razgovarajte sa stručnim licima. Isplačite se. Kada prihvatite realnost i suočite se sa izazovom, mnogo će biti lakše da pomognete svom detetu, da mu se posvetite, da kvalitetno provodite zajedničko vreme i stvarate zajedničke uspomene.
Ostavite komentar