„IZ VREMENA STAROG BRUSA „ - ZIS MAJSTOR DUGMETARE

S.S. 09-01-2025

Slušajući Zisovo sviranje na harmonici, legendarni violinista, nekadašnji rukovodilac orkestra Radio Beograda, Vlastimir Pavlović Carevac, uvek bi mu uputio neki kompilment, govoreći da svira harmonikom kao violinom, što je za Zisa, naravnom predstavljalo izuzetnu čast.

Prvo snimanje Milovana Vukovića Zisa za Radio Beograd obavljeno je 1959. godine i tako redom, sve do 1986. godine. Sva kola snimao je i komponovao sa narodnim orkestrom Radio Televizije Beograd “Carevac” a kasnije, posle smrti Carevca, sa orkestrom Bokija Miloševića, Radeta Jašarevića, Baneta Đokića i Ljubiše Pavkovića. U međuvremenu neka od preko 30 snimljenih narodnih kola našla su se i na pločama Produkcije gramofonskih ploča Diskos, za koju je snimio dve singl ploče sa četiri kola i produkcije Radio Televizije Srbije u periodu 1962-1963.

U knjizi “Bruski tragovi prošlosti i sadašnjosti”, izdanje 2000. god., autor Aranđel C. Jeličić, prisećajući se Zisa kao muzičara koji je ostavio dubok trag i ističući značaj njegovog stvaralaštva, beleži:

-Nijedna kulturna manifestacija nije mogla proći bez njega. Zis je svakako ostavio dubok trag kada je u pitanju edukacija mladih muzičara. Učio je mnoge mališane ali svog sina Vojkana nije uspeo. Od svih đaka, a bilo ih je mnogo, najdalje je otišao Dejan Džodić.

Kao vrhunski harmonikas tog vremena, jedan od vrhunskih stvaralaca srpske narodne muzike, Zis je posedovao veliko muzičko iskustvo i uživao veliko poštovanje ne samo publike već i svojih kolega rekao je nekom prilikom za RTV Brus Zisov sin, Vojkan Vuković.

-Narodno kolo je prosto nezamislivo bez harmonike a otac je bio “specijalista“ za sviranje narodnih kola. Svirao je sa mnogim poznatim harmonikašima i orkestrima. Kroz našu kuću prošlo je mnogo poznatih ličnosti, legendi srpske narodne muzike. Imao je dobru saradnju sa kolegama. Čak je i mnogo godina kasnije, dobijao pozive kolega pevača, vrhunskih solista, da bude gost na njihovim nastupima. Tako je, recimo, gostovao na koncertu velikana narodne muzike, Predraga Cuneta Gojkovića.

U kasnijem periodu Zis nastupa na proslavama u Brusu, Blacu, Župi aleksandrovačkoj, Mitrovom polju, Vrnjačkoj Banji. U Kruševcu nastupa sa muzičarima Sinišom Radulovićem, harmonika i solistima Tomom Đorđevićem, Dragišom Perčevićem, Miodragom Marinkovićem, Miletom Toplincem, Racom Milenkovićem i drugima.

Iako nisu nastavili očevim muzičkim stopama, u porodici Vuković rado se prisećaju uspeha čuvenog Zisa, kaže ponosni sin Vojkan:

-Harmonikaško umeće nije ni pokušao da prenese na potomke. Porodica mu je oduvek bila ogromna podrška, pre svega majka Spomenka. Upoznali su se po njegovom povratku iz Beograda gde je jedno vreme živeo i stvarao. Iako nije uvek bilo lako pratiti veliku muzičku zvezdu, majka ga je uvek podržavala, ponekad ga je pratila i na nastupima, najčešće za novogodišnje praznike. Otac je takođe bio ponosan na svoju porodicu, na svoje tri unuke Tamaru, Tijanu i Lenu. Od trenutka kada nas je 2007. godine napustio, često ga se prisećamo, listamo slike, prepričavamo anegdote. Imamo divne uspomene…

Pričajući o očevim uspesima, Vojkan se priseća i poslednje Zisove dugmetare:

-Ne sećam se priče o njegovoj prvoj harmonici ali je ova poslednja bila posebna. Naručena je iz Italije a po nju smo išli u Knjaževac. Međutim harmonika je instrument koji mora da se održava i koristi kako bi se sačuvala od propadanja. Zato smo odlučili da je prodamo. Veliko je interesovanje bilo za Zisovu harmoniku, dolazili su ljudi iz svih krajeva. Međutim, zbog njegove velike vezanosti za rodni kraj, želja nam je bila da harmonika ostane u Brusu. Tako da ju je kupio vrhunski muzičar, profesor harmonike, Brusjanin, Predrag Vukojičić. Tu mi je srce na mestu jer njegova harmonika i dalje živi- istakao je pre nekoliko godina , gostujući na RTV Brus.

Da je do kraja ostao vezan za rodni kraj govori podatak da je prvo kolo koje je komponovao dobilo ime upravo po mestu Zisovog rođenja Kobiljačko kolo. Zatim su se nizala njegova “remek dela” : Rasinsko, Vojkanovo, Graboničko, Dunavac, Hristovčanka, Gračanka, Ibrovka, Brusjanka…

Godine 1997. muzički urednici Radio Beograda Radmila Trifunović Diklić i Neša Petrović sačinili su za njega kompletan materijal za novi album. Bio je potpredsednik Udruženja estradnih umetnika Jugoslavije. Za izuzetan rad tokom godina nagrađivan je najvišim priznanjima. Dobitnik je Estradne nagrade Srbije 1982. i Zlatne značke Kulturno-prosvetne zajednice Srbije 1988. godine.




Ukupno komentara 0

Ostavite komentar