PRIČE SA LAZAREVOG DVORA: PEJZAŽNA ARHITEKTURA U SREDNJEM VEKU

S.S. 26-02-2025

Nataša Panić rođena Kruševljanka, po zanimanju inženjer Pejzažne arhitekture i hortikulture, radi u jednoj firmi koja se bavi projektovanjem i izvođenjem pejzažno-arhitektonskih radova u Beogradu. Sa Natašom smo razgovarali o pejzažnoj arhiteturi u srednjem veku. Priču počinjemo nadomak Lazarevog grada u Miličinoj ulici.

- Srednji vek je poznat i po nazivu ’mračno doba’, zbog stagnacije u umetnosti i kulturi, ali je, uprkos tome, dao određeni doprinos u njihovom napretku. Zanimljivo je to da su tada u Srbiji nastali začeci pejzažne arhitekture. Prvi vrtovi su se formirali u okviru manastirskih poseda i poseda imućnih ljudi i vladara. Njihova svrha je bila prvenstveno upotrebna, jer su se gajile lekovite biljke, voće i povrće za ishranu i cveće koje se koristilo za ukrašavanje. Vrtovi su, takođe, služili i za odmor i meditaciju. Drveće je pružalo hladovinu i bilo mesto okupljanja ljudi.

Za vreme dinastije Nemanjića javlljaju se prvi vrtno-arhitektonski elementi- klupa, pergola i česma. U 14. veku osećao se jak vizantijski uticaj u Srbiji pa je uređenje bilo slično vizantijskom.

Koje vrste biljaka su bile zastupljene u to vreme?

Pretpostavlja se da je sađeno šumsko drveće na posedima manastira i dvorova. Mogao se naći hrast, bor, lipa, tisa, breza, brest, javor, jablan, jela, kedar... Od voća sađene su jabuke, trešnje, kruške, šljive, kajsija, dud, leska, kesten, orah, dunja, loza (grožđe), od povrća kupus, luk, rotkva, tikva, bob, sočivo, pasulj, lekovito i začinsko bilje i cveće. Najupečatljivija ukrasna biljka tog doba u Srbiji je jorgovan, o kojoj postoji i predanje da je kralj Uroš naložio da se u Ibarskoj klisuri zasade jorgovani u čast dolaska njegove buduće kraljice Jelene Anžujske. Jorgovan je zbog lepote svojih cvetova i mirisa veoma poštovan.

Generalno, nema mnogo podataka o sadnom materijalu iz srednjeg veka. Mnogo informacija je bazirano na pretpostavkama i tumačenjem spisa koji su čuvani u srednjevekovinim manastirima, kao i na osnovu pesama i predanja iz tog vremena u kojima su pominjane različite biljke.

Koje biljke su se koristile na dvoru?

Na dvoru su se koristile biljke za ishranu (voće i povrće), za lečenje (lekovito bilje) i za ukrašavanje (cveće). Od cveća gajene su ruže, krin (ljiljan), neven, ljubičice, perunike, jagorčevine. Pravljeni su venci od cveća kako bi ulepšali dvorove tokom proslava i raznih prijema. Za ukrašavanje je korišćeno i poljsko cveće koje je slobodno raslo u vrtovima.

Začinsko i lekovito bilje?

Na srednjevekovnim dvorovima se koristilo začinsko i lekovito bilje kao što je ruzmarin, bosiljak, žalfija, majčina dušica, nana, kukurek, povratić... Na posedima manastira je posebno gajeno lekovito bilje, uz voćnjake i povrtnjake.

Šta je specifično za to vreme?

Ono što je karakteristično za srednji vek kod nas je takozvani kult drveta. Preneto iz paganskih običaja, drvo je predstavljalo hram, nešto što je sveto, tako da su ljudi na pojedino drveće gledali sa strahopoštovanjem. Sa tim se izmirila i pravoslavna Crkva, pa je drveće postalo deo verskih obreda. Tako je nastao i ZAPIS- sveto drvo koje je bilo osveštano i na kom je urezan krst. On ima svrhu svetilišta, ne sme da se penje po njemu, da se lome grane, niti da se na bilo koji način ošteti.

Svetim drvećem se smatraju lipa i hrast. Zbog toga se u srednjem veku u Srbiji praktikovalo da svaka kuća ima u vrtu drvo hrast koje je smatrano zaštitnikom porodice koja tu živi.

Na srednjevekovnim dvorovima se koristilo začinsko i lekovito bilje kao što je ruzmarin, bosiljak, žalfija, majčina dušica, nana, kukurek, povratić... Mogao se naći hrast, bor, lipa, tisa, breza, brest, javor, jablan, jela, kedar




Ukupno komentara 0

Ostavite komentar