BOKA – GOSPODIN MEKOG SRCA

Irena Milosavljević 10-03-2025

U Centru za osobe sa invaliditetom „Duga“ u Kruševcu svaki dan donosi novu priču,osmeh i dokaz da prijateljstvo nema granice. Među dugogodišnjim korisnicima ovog centra je i Bojan Mladenović – momak koji svojim šarmom,duhovitošću i dobrim srcem osvaja svakoga ko ga upozna.

Boka, kako ga od milošte zovu prijatelji,pravi je gospodin mekog srca.Njegova energija i vedar duh učinili su ga omiljenim članom ovog zajedništva, a njegova sposobnost da svakome izmami osmeh neprocenljiva je vrednost. Bilo da učestvuje u kreativnim radionicama, igrankama ili druženjima, Boka je uvek tu da atmosferu učini još vedrijom.

Boka je od prvog dana rada centra u njemu,kaže njegova majka Nadica Mladenović inače vaspitač u penziji.

Bokino zdravstveno stanje otkriveno je u najranijem detinjstvu,kaže Nadica i priseća se tog perioda

Posle jedne od revakcinacija primetili smo znake koji su bili čudni. Obraćali smo se lekarima ali je bilo teško definisati njegovo stanje. Veliki napad je dobio u devetom mesecu života i tada je nekako sve stalo kada je njegov rast i razvoj bio u pitanju. Do dijagnoze smo teško došli, kaže Nadica i dodaje da se od malena sa njim dosta radilo kako bi se stanje ublažilo.

Tačno Bojanova dijagnoza potvrđena je njegovom osamnaestom mesecu života.

Na Dečijem odeljenju neurologije ustanovljena je dijagnoza i određena terapija. Dva meseca je bio na lečenju kako bi se kombinovala terapija i utvrdilo šta je to što mu od lekova odgovara,priseća se mama Nadica i dodaje da su kontrole bile učestale.

Bojan je prohodao sa tri godine ali to ga nije sprečilo da uživa u druženju sa svojim vršnjacima ni tada a ni sada.

Sve je teklo usporeno, i danas njegov govor je ostao nerazvijen. Hodanje je malo nestabilno,kaže Nadica koja je bez obzira na sve ostala optimista i izborila se da Bojan živi kao i svi ostali.

Bio je veliki šok kad mi je doktorka saopštila kako stoje stvari ali godine su prolazile i sve je nekako došlo na svoje.

Boka je išao u ŠOSO „Veselin Nikolić“, kaže mama Nadica a Boka koji je inače danas četrdesetotrogodišnjak dodaje da je u školi stekao dobre drugove.

Stekao sam drugare,družio sam se najviše sa Nešom,kaže kroz osmeh ovaj veliki čovek sa osmehom deteta.

Kroz Bojanovo odrastanje nikada se nismo suočili sa neprijatnom situacijom.Kod nas sredina jeste drugačija i ljudi nisu došli do tog nivoa da mogu da prihvate nekog ko je malo drugačiji. To mislim generalno ali što se tiče našeg okruženja tu je sve u najboljem redu,kaže Nadica i dodaje da je Boka prihvaćen i u komšiluku, u familiji, među drugovima.

Mi ga nismo izolovali,od ranog detinjstva gde god da smo mi išli bio je i on. On poznaje sve moguće situacije, i prijatne i neprijatne i ozbiljne i sve mu je omogućeno. To je život i on mora da ga upozna onakvim kakav jeste a ne da bude prezaštićen ili izolovan,kaže Nadica.

Mi smo naučili da živimo tako,boromo se da mu omogućimo dobre uslove i da uzvučemo nešto iz njega što je pozitivno zbog njega samog i tako funkcionišemo goidnama, kaže Nadica.

Boka je od prvog dana u centru, to je za njega bio izlazak u svet. Lepo su se svi družili i ranije dok su bili u starim prostorijama ali i sada . On je prezadovoljan uslovima u centru a i osoblje je fantastično. On ih sve smatra porodicom, kaže Nadica.

U centru često slažemo slagalice i volim da radim domaći, kaže Boka koga najviše zanimaju matematika i istorija.

Volim fizičko a i da crtam,kaže Boka koji inače ima i zanimljiv hobi – skuplja kravate.

Skupljam kravate i imam i ih baš puno,kaže Boka koga često možemo i da vidimo sa kravatom.

Boka voli uvek da bude lepo obučen. Čim se probudi on se sre,skocka i spreman je da ide što bi se reklo u skitnju,kaže Nadica i dodaje da centra vrlo četo za korisnike organizuje i izlete za korisnike koje Bojan ne propušta.

Veoma je društven, voli i mlađe i starije od sebe i najvažnije mu je da bude okružen ljudima. Takođe,voli fudbalske utakmice i zna sva imena fudbalera a vrlo često ume i da komentariše utakmice ,kaže Nadica dok Boka dodaje da navija za Crvenu zvezdu.

Kroz godine provedene u centru, Boka je postao simbol optimizma i nesebičnosti. Njegova priča,kao i priče korisnika „Duge“ , podseća nas da je veoma značajno da budemo uvek tu jedni za druge, da slavimo različitost i uživamo u sitnicama koje život znače.




Ukupno komentara 0

Ostavite komentar