„Etno Rasina“ je udruženje koje ima za cilj promociju rukotvorina, očuvanje tradicionalnih načina izrade odevnih predmeta, suvenira i predmeta za opremanje enterijera, kao i podsticanje proizvodnje rukotvorina kao perspektivne, ali nedovoljno razvijene privredne aktivnosti.
Cilj ovog kruševačkog udrženja je da otrgne od zaborava stare zanate kao sto su tkanje, pletenje, heklanje, grnčarstvo, intarzija u drvetu, zlatovez, kosovski vez, beli vez,..., isto tako udruženje neguje i savremene tehnike rukotvorina – dekupaž, crtanje na staklu, tekstilu, izrada nakita novijim tehnikama...
Članove udruženja „Etno Rasina“ čini grupa žena i muškaraca, proizvođača rukotvorina. Udruženje postoji i predano radi već 20 godina, odnosno formalno od 2005. godine, a legalno i od marta 2007. godine. Učesnik je brojnih manifestacija, izložbi, promocija,..., ali i nosilac brojnih priznanja i zahvalnica. Udruženje je imalo uspešne izložbe i prezentacije kako u Rasinskom regionu, tako i u drugim gradovima Srbije (Novi Sad, Beograd, Vršac, Knjaževac, Novi Pazar, Prijepolje, Niš, Kraljevo, Nova Varoš,...), i u inostranstvu (Republika Srpska-Istocno Sarajevo, Jahorina, Bijeljina, SAD-Čikago, Prag – Češka, Bar, Mađarska-Sent Andrej, Podgorica – Crna Gora, Sarajevo i Mostar-BH, ...) gde su priređene radionice, izložbe i modne revije proizvoda nastalih u našem udruženju. Udruženje je takođe ostvarilo saradnju i sa više donatorskih kuća, a jednoj od njih duguje i zahvalnost za svoje postojanje (Mercy Corps, USAID). Udruženje takođe uživa i podršku lokalne samouprave kao i drugih kulturnih i javnih institucija Rasinskog okruga, čiji je česti učesnik na raznim kulturno-turističko-privrednim manifestacijama.
Udruženje od samog osnivanja održava kurseve za savlađivanje raznih tehnika za sve uzraste – mlade i stare, kao i za lica sa invaliditetom. Na nivou godine održi se desetak do petnaest radionica koje odišu kreativnošću i stvaralačkim duhom, a rezultati su uvek vidljivi i zapaženi. Brojne radionice i obuke su održane u Osnovnoj organizaciji gluvih i nagluvih Kruševac (od 2010.), kao i u Savezu slepih Kruševac (od 2012.) sa kojima su uspeli da i više puta realizuju zajedničke projekte u obostranom interesu. Poslednjih nekoliko godina veliki broj radionica je održano u Gerontološkom centru Kruševac kao vid radne terapije koji je starijoj populaciji potreban..
-To nam daje pravo da kažemo za sebe da ono što mi radimo je jedan vid socijalnog ili društvenog preduzetništva. Mi realizujemo društveno - socijalno preduzetništvo na inovativan i kreativan način, kojim rešavamo različite ekonomske, obrazovne, zdravstvene i ekološke probleme u zajednici kroz rad naših članova – udruživanjem i korišćenjem prednosti zajedničkog rada. Mi poslujemo sa idejom da kroz zaradu koju ostvari naš član putem prodaje proizvoda ili usluga ispuni jasnu socijalnu misiju. Pored toga, značaj ovakvih udruženja, kao što je naše, pre svega, ogleda se i kroz zapošljavanje osoba koje spadaju u ranjive grupe i njihovo uključivanje u zajednicu (starija populacija, žene srednje dobi koje su ostale bez posla, manjine, osobe sa invaliditetom, mladi nezaposleni, žrtve raznih psiholoških trauma) jer naš rad je zapravo i veoma dobra radna terapija. Od 2016. godine smo sa ARRRO i prevashodno sa NGO Evrokontaktom uključeni u pionirskim koracima razvoja socijalnog preduzetništva Rasinskog okruga- započinje razgovor Dušica Milenković , predsednica ovog Udruženja.
-Naše udruženje je zapravo i jedan od osnivača Agencije za regionalni razvoj Rasinskog okruga, ali i jedan od osnivača Centra za žensko preduzetništvo RPK Kruševac. Članice smo Etno mreže Srbije, koja je jedna od krovnih organizacija starih zanata i rukotvorina.
Sve gore navedeno je upravo i potvrda održivosti postojanja Udruženja »Etno Rasina«, dobrih ideja i kulturnih projekata, umetničkih kvaliteta i organizatorskih sposobnosti, edukacije, animacije i afirmacije tradicije i kulture stvaralaštva našeg regiona, i šire. Iza sebe imamo brojne izložbe sa zadatom tematikom (Srpski peškir, Srpska košulja, Srpsko tkano, Srpski suvenir, Srpsko selo, Konoplje, Srbija u srcu Evrope, Pozdrav iz Kruševca, Kruševac – srce dijaspore, Heklala-kazala, Uradi sam svoj suvenir, Mlade vešte ruke...) i koje su zaista ispoštovale sve kvalitete umetnosti i kvalitete ručnog rada. Neke od njih se održavaju i više puta u toku godine. Važno je napomenuti da je samo projekat sa Narodnim muzejem Kruševac nešto što se dešava već 15-tu godinu zaredom i to 2 do 4 puta godišnje. Samo u poslednje tri godine realizovale smo preko 10 projekata gde smo čak bili prepoznati i od strane Crvenog krsta Srbije i DM kompanije (saradnici na ova dva projekta su nam bili OOGK i Savez slepih Kruševac).
Za „Etno Rasinu“ se može reći da je pionir u svojoj oblasti za mnoge stvari.
Zahvaljujući svom radu i postignutim rezultatima, učestvovala sam na brojnim konferencijama, forumima i okruglim stolovima i kao učesnik, ali i izlagač. Održala sam veliki broj i teoretskih radionica koji se tiču oblasti starih zanata, suvenira, razvoja ruralne sredine ....u zemlji kao i u inostranstvu. Zalažem se za socijalno preduzetništvo i više uključivanje mladih i starih u ovu oblast ali na savremeniji i praktičniji način. Ispred komore Srbije, bila sam jedan od predstavnika Foruma žena za saradnju Kosovo-Srbija, kao i jedan od osnivača Centra za žensko preduzetništvo zajedno sa Marijom Vesković iz Regionalne komore Kruševac.
Za sebe kažemo da smo i pioniri u suvenir programu starih zanata. Probali smo da primenu starih zanata modernizujemo i prilagodimo sadašnjosti. Pokušali smo da iskoristimo motive sa starih haljina, peškira, dozidnica i iste primenimo na haljine, košulje, kecelje, bukmarkere, ukrasne i mirišljave vreće, cegere, jastuke,.... Gledamo da naše umeće višestruko iskoristimo i prilagodimo potrebama. Logoe firmi sa lakoćom navezemo i utkamo na našim proizvodima. Minijature naše baštine su nam takođe poslastica koju proizvode naše ruke – ćup, krčag, narodna nošnja, dozidnica, čarapica,... Mnoge proizvode i ramimo jer je lepota i u oku posmatrača,... Tako, da možemo reći da je naša paleta proizvoda velika i, naravno, još uvek neistražena.
Šta su pre svega ručni radovi, čime se konkretno bavi Vaše udruženje?
Ručni rad je jedan vid kreativnog izražavanja i stvaranja, zapravo to je umetnost. Čovek svojim radom stvara unikatni predmet svojim veštim rukama i tu je u tom proizvodu utkana i umetnost i veština. Mi se u udruženju trudimo da bar 90 posto naših proizvoda ima upotrebnu vrednost. Cena i vrednosti ručno izrađenog proizvoda ne uključuje samo njegovu upotrebnu vrednost, već i veštinu njegove izrade i umetničku i kreativnu lepotu koja je takođe vrednost ručno izrađenog proizvoda.
Mnogi nas pitaju zašto lica koja se bave ručnom izradom proizvoda od konca, tekstila, drveta, gline,... nisu dovoljno plaćena za svoj rad. Zašto ručni rad nije dovoljno plaćen i cenjen? Zašto ne mogu prodati svoje radove bez poreza i po ceni kojoj vrede? E, pa to ne znamo. Mnogo je pitanja, a odgovora nemamo. Jednostavno, ručni rad je za ljude koji uživaju u tome.
Ručni rad poboljšava mentalno zdravlje, kreativnost, motoriku,... Proizvodi ručnog rada se prave u okruženju koje obiluje radošću, čašću i poštovanjem jer si nešto stvorio, napravio svojim rukama....
Kakvo je Vaše viđenje srednjeg veka?
Uf, standardno. Školski, znamo da je Srednji vek istorijski period, koji je počeo 476. godine padom Zapadnog rimskog carstva, a završio se Kolumbovim otkrićem američkog kontinenta 1492. godine. Kao i za mnoge, to je i za mene „mračno doba - doba straha - doba nejednakosti, doba mraka, neukosti i nasilja. Ne bih volela da sam živela u tom periodu.
Malo njih je uživalo u svome bogatstvu i statusu koje je imalo zahvaljujući pripadnosti staležu ili rođenjem, a milioni njihovih podanika širom Evrope žive u sasvim podređenom položaju, neuki, gladni i bolesni, bez prava na slobodu kretanja, obrazovanje, brak, veru, izbor zanimanja,... Doba u kome nemaš bilo kakav izbor, bilo kakvo mišljenje i izbor bilo kakvog život. A o položaju žene ne bi ni da komentarišem.
Po Vašem mišljenju da li su i na dvoru kneza Lazara bili zastupljeni ručni radovi ?
Samo postajanje repllike plašta, odnosno odežde kneza Lazara u našem muzeju, pa zatim i Pohvala monahinje Jefimije, pokazuju nam da je ručni rad bio zastupljen na Starom dvoru. Jefimija je Pohvalu, odnosno pokrov vezla zlatnom žicom na crvenoj svili što pokazuje da je bila vrsna vezilja. Ona se bavila i duborezom, jer negde sam pročitala da kada je izgubila sina, svoju bol je pretopila u stih u ikonicu u duborezu i uramila srebrom i ukrasila biserima i poludragim kamenjem. Verovatno je svojim boravkom na dvoru kneza Lazara obogatila i oplemenila rad i kreativnost žena tadašnje vlastele.
Ne bi da se zaboravi i izrada oružja, ali i rozete sa crkve Lazarice, kao i manastira koji su podignuti kao zadužbine ove porodice. Klesarstvo ali i kovanje takođe potpada pod starim zanatima.
Ne zaboravimo da se tada sve ručno proizvodilo....
Šta je to što se najviše radilo? Koji materijali su bili zastupljeni ?
Pa naravno da je to bila odežda, garderoba kako bi mi sada rekli. Morala je da se kroji, šije, veze... Štofovi i materijal za rad su stizali odasvuda – Evropa, Kina, Turska, ali tkalo si i od otkanog materjala – sukna, siromasi su šili sebi odeću. Mislim da se vrednost žene u tom periodu u tome najviše ogledala, u njenoj veštosti i kreativnosti. Morali su da se tkaju platna od konoplje koju su sami uzgajali. Praviti prekrivače, zastore,...Teško je bilo.
Drugo, grnčarstvo i drvodeljstvo je bilo dosta zastupljeno. Trebalo se iz nečega jesti, u nečemu kuvati, spavati, kupati,...
Voskarenje – trebalo je noću sedeti u svetlu, uz sveću,....
I naravno, nabrajanju nema kraja...
Ostavite komentar