SPASOVDAN – DAN SPASENJA I VAZNESENJA

29-05-2025

Spasovdan, poznat i kao Vaznesenje Gospodnje ili Dan spasa, jedan je od najvažnijih hrišćanskih praznika, koji se obeležava 40 dana nakon Uskrsa i 10 dana pre Duhova. Uvek pada u četvrtak, a njegovo značenje, ukorenjeno u dubokoj veri i bogatoj tradiciji, seže vekovima unazad.

Po hrišćanskom verovanju, Spasovdan označava trenutak kada se Isus Hristos, nakon svog vaskrsenja, poslednji put javio svojim učenicima. Dok su sedeli za trpezom, Hristos im je rekao:

„Idite po svemu svetu i propovedajte Jevanđelje svakom stvorenju. Ko poveruje i krsti se, biće spasen, a ko ne poveruje biće osuđen.“

Tada im je obećao Duha Utešitelja i zapovedio da ostanu u Jerusalimu dok ne prime silu s neba – silazak Duha Svetoga. Tako je, uz božanski blagoslov, položen temelj misionarske misije i prenosa vere među narodima.

Upravo iz tog poziva na spasenje proistekao je i naziv praznika – Spasovdan. Hristos je podignutih ruku blagoslovio učenike i uzneo se na nebo, završivši svoje zemaljsko delo spasenja i vratio se Bogu.

Osim dubokog verskog značaja, Spasovdan je i narodni, stočarski i ratarski praznik, koji se u mnogim krajevima slavi kao krsna slava ili zavetina sela. Mnoge zanatlije – pekari, zidari, cvećari – poštuju ovaj dan kao svoju slavu. Veruje se da će godina biti rodna ako na Spasovdan padne kiša – tada se u narodu kaže da jedna kap vredi koliko i zlatnik.

U duhu narodne tradicije, praznik nosi i niz zanimljivih običaja. Na Spasovdan se ne obavljaju teški fizički poslovi, muškarci se ne briju, žene se ne umivaju, a deca se ne kupaju. Veruje se da će praznik zaštititi kuću od nesreće, a decu sačuvati od bolesti. Ne spava se tokom dana – da se ne bi „dremalo“ cele godine.

Koreni Spasovdana sežu i do predhrišćanskih vremena. U mnogobožačkoj tradiciji, božanstvo Spas imalo je ulogu zaštitnika i spasioca. Gromovnik Perun, prema verovanju, pogađao je useve gradom i gromovima, a božanstvo Spas ih je spasavalo, često prikazivan sa žitnim klasom u ruci.

Postojali su i specifični običaji: do Spasovdana se nije pilo mleko od Nove godine, a žene uoči praznika provodile bi noć na grobovima bližnjih, verujući da se tada pojavljuju duše preminulih.

Verski deo proslave obuhvata odlazak u crkvu, gde se obavlja svečana liturgija. Nakon toga, domaćini dočekuju goste na svečani ručak u svojim domovima, što dodatno osnažuje duh zajedništva i duhovne obnove.

Prazniku su posvećeni brojni manastiri, poput Rukumije, Sestroljina, Dobrovodice i Ravanice, dok je Spasovdan ujedno i krsna slava pojedinih gradova – među njima Beograda, Banjaluke, Istočnog Novog Sarajeva, Nevesinja i Čačka.




Ukupno komentara 0

Ostavite komentar