Nedavno je objavljena nova knjiga reportaža nekadašnjeg novinara „Pobede“, Stanislava Saše Simića „Moji sabesednici“ u izdanju Istorijskog arhiva Kruševac. Iz nje smo izdvojili jednu reportažu – opis junskog vašara u Kruševcu 60-tih godina.
Takođe je izašlo iz štampe i drugo izdanje knjige „Stari Kruševljani“ od istog autora i to 20 godina posle njegove smrti. Prvo izdanje je izdala Pobeda 1997. godine.
JUNSKI VAŠAR
Hiljade ljudi i žena sleglo se na velikom polju, koje je nekada bilo aerodrom. Volovske i konjske zaprege, čeze, šarene vašarske šatre.
Prži sunce.
Na jablanovima, kraj druma, vrapci sa otvorenim kljunovima.
Iznad plavičastog Jastrebca, beli oblaci.
Danas je veliki junski vašar u Kruševcu.
Današnji dan su dugo čekali mladići iz okolnih sela, devojke u providnim najlonskim bluzama i artisti.
Prodaje se i kupuje svašta. Od sitnih lančića sa zvezdama i krstićima, do kolačarskih srca sa ogledalcima i debelih volova.
Oni koji su u polju od jutra, već su se premorili i legli u hlad ispod čergi i prislonjenih kanata. Ljudi su se zaklonili ispod kišobrana, nastrešnica od šatorskog platna, ili ispod kafanske šatre, gde se toči hladno pivo i služe pljeskavice i pečenje sa panja.
Najbučnije je ispred raznih artističkih šatri, koje se nadmeću da privuku publiku.
Vidite ove dve šta rade. Gledajte! Gledajte!
Razleže se širokim poljem glas preplanulog čoveka u pantalonama sa crvenom pantljikom. Kraj njega glupi avgust i dve mlade, slabo razvijene devojke u oskudnim kostimima.
Žene od gume! Pogledaj, priđi bliže! Izvolite unutra, ulaz pet banke!
Grmi motocikl ispred šatora sa kuglom smrti. Masa okreće leđa cirkusu „ Union“ i kreće prema neustrašivom Dragoljubu Igiću, koji izvodi egzibicije na motoru.
Ovo je bila samo jedna mala proba da bismo privukli vašu pažnju. Za samo sto dinara pogledajte horizontalne i vertikalne letove u kugli smrti. Početak za koji trenutak. Ulaz!
Nadvikuju se zvučnici.
Dobro jutro gospa Mico!
Ispred šatora sa menažerijom, čovek na merdevinama hrani velikim komadom svežeg mesa ogromnu ptičurinu. Iz šatora dopire rika lava.
Ljulja se pod naletom mašine “zid smrti“. Desetine ljudi i žena na vrhu tornja jedva uspeva da prati čoveka, koji vozi motocikl po zidovima velike drvene kace. Čovek beži od smrti! Motoartistika. I aplauzi divljenja.
Iza šatri, u polju, konjske trke i trke dvokolica. Izvežbani trkački konji i neobučeni seoski vranci tek ispregnuti iz čeza.
Širokim poljem tiskaju se momci i devojke, građani i seljaci. I bebe u kolicima. I starci sa brkovima, koji u hladu kraj puta, broje štosove hiljadarki.
Šarenih, težinjavih suknji, skoro nigde da čovek vidi. Nema ni jelečića sa šarenim vezom. Seoske devojke se ne razlikuju od gradskih: ondulirane kose, tergal suknje, cipele sa potpeticom i zelenkaste i bele najlon bluze. Ko sretne momka ili devojku sa opancima mora za njima da se okrene. Promenila se vremena.
Ostale su još samo niske sa dukatima. I harmonikaši sa „dalapama“. I sitna kolca. Ko može da vidi koliko se kola okreće u ovoj gužvi!
Voda ladna! Voda za piće!
Deca se dosetila: pet dinara lonče vode. Odista, u ovom polju, samo je teško do vode doći.
Ovde se snalažljivost ceni.
Tri ciganke kupile šest flaša piva, nabavile drvene alkice i otvorile staru vašarsku igru: ko nabije taj dobije!
Lete drveni obruči sa svih strana dok ih grudate ciganke sakupljaju. I niko da nabaci kolut na flašu. Pet koluta za banku!
Strelišta sa kanticama i staklima. Prašte prangije. Premija šareno ogledalce, toalet sapuni, tašne od poluvinila i kapislari od dve hiljade.
U crvenom autobusu, iza šatri sa strelištima, presvlače se artstkinje.
Na malom ringišpilu okreću se mališani.
Klakeri i hladno pivo!
Kamena tocila, brusevi i karglice.
Testije i zemljane činije.
Konjski amovi i ulari od težine.
Kalajisani i nekalajisani bakrači.
Drveni točkovi za kola i jarmovi za volove.
Drveno svirajče za sto dinara!
Saksije sa mirišljavim jorgovanom od hartije, samo pedeset dinara. Pošto ova tri cveta?
Sto dinara.
Skupo.
Pošto?
Dvadeset i pet banke.
Ajmo ženo! Izigrava se svako kako ko stigne!
Pred kafanskom šatrom trešti harmonika. Jednom bekriji naišla slučajno žena pa džumbus napravila. Morao čovek da pobegne sa vašarišta. Izgleda, pametan neki čovek, neće da se objašnjava na javnom mestu.
Lelujaju se na vetru bele „kuvarice“ od platna. Muževi setno čitaju natpise na njima. “Dragi mužu, dobrim te jelom mazim, jer na tvoje zdravlje pazim.“
Parkirani „Opeli“ i „Fijati“. Jedna „Olimpija“ iz Kraljeva istovaruje klakere.
Drvene nanule.
Kondor pred menažerijom maše krilima i plaši decu.
Riče motor u velikoj kaci od drveta.
Pogledaj ih šta rade! Oproštajna predstava. Navali narode!
Dečji satovi od pleha i žice za mućenje jaja.
Grmi sve bliže. Ne može vašar bez kiše!
Prodavci pakuju u vreće drvene kašike i oklagije.
Kiša će da pokvari igranku.
Ostavite komentar