U okviru projekta „Mladi Kruševljani – talenti koji oblikuju budućnost našeg grada“, predstavljamo mlade košarkaše koji već sada pokazuju da se u Kruševcu stvara generacija koja će jednog dana obeležiti srpsku košarku. Njihovi uspesi, trud i ljubav prema igri svedoče da je sport mnogo više od rezultata – to je škola karaktera, odrastanja i trajnih vrednosti.
Posebno mesto u ovoj priči pripada mladim košarkašima Filipu Radivojeviću i Viktoru Radmanovcu, kao i njihovom treneru Vladimiru Radmanovcu, koji svojim primerom pokazuju kako se zajedničkim radom, stručnošću i podrškom grada gradi put ka vrhu.
Filip Radivojević, košarkaš rođen 2011. godine, treninge je započeo pre tri godine, ali po zrelosti igre i odgovornosti deluje kao da je na terenu mnogo duže. Ono što ga je prvo privuklo košarci bila je – kako sam kaže – „dinamičnost sporta“.
- Košarka je brza, uzbudljiva, puna pokreta i odluka u sekundi. Još na prvom treningu sam osetio da je to za mene - kaže Filip. Vremenom je, dodaje, „pronašao sebe u košarci“ – u igri, energiji i timskom duhu.
Njegov najveći dosadašnji uspeh je ipak bio kolektivni – drugo mesto u pionirskoj konkurenciji regionalne lige 2022/23. godine, što je za njega dokaz da se naporan rad isplati.
Najteži trenutak? Poraz protiv Napretka.
- To nije bio samo poraz, to je lekcija. Tada sam shvatio da moram da treniram još jače, da se ne zadovoljavam prosečnim - kaže ovaj mladi čovek.
Filipov trening počinje uvek isto – zagrevanje, istezanje, a onda niz vežbi koje izgrađuju tehniku i snagu. Najdraže mu je da igra 1 na 1, gde, kako kaže, najbolje oseti svoju napredak i izazove.
Uspeh u školi prati sportske rezultate – Filip je odličan učenik. Omiljeni predmet mu je fizičko vaspitanje:
- Svako dete treba da se bavi fizičkom aktivnošću. To nas čini zdravijim, snažnijim i boljim – kaže on i dodaje da ga je sport ga naučio jednoj od najvažnijih lekcija:
- Bez obzira na sve, digni glavu gore i nastavi da treniraš.
Podršku dobija na svakom koraku – od trenera, saigrača, kluba:
- Ona mi znači mnogo – u pobedi i u porazu - zaključuje ovaj košarkaš.
Filipove poruke vršnjacima su jednostavne, iskrene i snažne:
- Ne odustajte od sporta, čak i kada je najteže - poručuje i ističe da planira da nastavi da se aktivno bavi košarkom, a paralelno želi da završi Ekonomsko-trgovinsku školu. Iako mlad, već jasno postavlja ciljeve i korača ka njima.
Uz Filipa, OKK „Kruševac“ okuplja brojne mlade ljude željne pobeda, o čemu govore i njihovi uspesi. Naime, retko koji mladi košarkaš u Srbiji može da se pohvali da je u jednoj utakmici postigao 72 poena i 11 trojki. Ali Viktor Radmanovac, takođe 2011. godište, uspeo je upravo to – i time privukao pažnju čitave košarkaške zajednice.
Košarku trenira već osam godina, a ljubav prema igri razvio je uz oca koji je nekada i sam igrao.
- Odrastao sam uz košarku. Otac me je uvek podržavao i usmeravao. Na terenu se osećam kao kod kuće – počinje priču Viktor i iako je postigao impresivne individualne rezultate, uvek ističe timski duh. Najteži poraz doživeo je kao mlađi pionir protiv KK FENIX-a.
- Ta utakmica me je naučila da moram da ostanem smiren u svakom trenutku. Kad si smiren, donosiš bolje odluke.
Treninzi počinju zagrevanjem i istezanjem, a zatim slede utakmice 5 na 5, uvežbavanje timskih akcija, tehnika i šut.
- Najviše volim igru – bilo 5 na 5 ili 1 na 1. Tada se najbolje oseti prava košarka – kaže ovaj košarkaš.
Iako je školski i sportski ritam naporan, Viktor uspešno balansira obaveze. Odličan je učenik, a kao i Filip, najviše voli fizičko jer tamo „igramo košarku i takmičimo se za školu“.
Kroz sport je, kaže, naučio da je najvažnije „biti hrabar i timski igrač“.
Klub i treneri su njegova najveća podrška, a on uzvraća trudom i zalaganjem. Vršnjacima šalje jasnu poruku: - Uvek verujte u sebe i nikada ne odustajte.
Njegov cilj za naredne godine je da „napreduje kao košarkaš i više radi na sebi“ – i jasno je da je na dobrom putu.
Osim Filipa i Viktora, među najmlađim talentima ističe se i Pavle Karalić, košarkaš rođen 2012. godine, koji je sa samo deset godina započeo svoj sportski put. Ljubav prema košarci preneo mu je stariji brat, koji se i danas aktivno bavi ovim sportom, pa je Pavle odrastao gledajući kako tim funkcioniše kao celina.
– Sviđalo mi se kako igrači sarađuju na terenu, kako razumeju jedni druge. Zbog toga sam poželeo da i sam probam – kaže Pavle.
Vrlo brzo je shvatio da je košarka sport u kojem se pronašao – zbog brzine, dinamike i stalnih odluka koje se donose u trenutku. Na svakom treningu trudi se da napreduje, a poseban motiv daje mu osećaj kada pogodi važan šut u odlučujućim trenucima. Iako mlad, već beleži veliki uspeh – poziv na kontrolne treninge Košarkaškog saveza Srbije, što je za njega i čast i obaveza.
– To mi mnogo znači, jer znam da je to put ka reprezentaciji – kaže uz osmeh.
Iako trenutak slavlja ima posebnu težinu, Pavle dobro pamti i najteži moment svoje dosadašnje karijere – poraz u finalu školskog takmičenja, i to jednim poenom razlike.
– Bilo je teško, ali sam shvatio da to nije kraj. Naučilo me je da nikada ne odustanem i da treniram još više – iskren je mladi košarkaš.
Treninzi, kaže, uvek počinju zagrevanjem, zatim sledi rad na tehnici, a najdraže mu je kada igraju pet na pet, jer tada može najbolje da oseti koliko napreduje i šta još mora da popravi. Sa četiri treninga nedeljno, potrebno je dobro organizovati vreme, pa školske obaveze često nadoknađuje vikendom.
U školi je odličan učenik, a najviše voli fizičko vaspitanje i geografiju, jer, kako kaže, „voli da uči o zanimljivostima iz sveta“.
Sport ga je, dodaje, naučio da su rad, disciplina i upornost najvažniji, ali i da poraz ne znači neuspeh:
– Poraz nije kraj, već motivacija da budeš bolji.
Klub i grad, ističe, imaju značajnu ulogu u razvoju mladih sportista – od kvalitetnih treninga, do različitih turnira i programa koji podstiču decu da se bave sportom. Upravo zato Pavle svojim vršnjacima šalje poruku koja oslikava i njegov put:
– Bavite se sportom, trudite se i nikada ne odustajte od onoga što volite.
Njegovi ciljevi za budućnost jasni su i ambiciozni – posle osmog razreda želi da upiše Sportsku gimnaziju, nastavi sa napornim radom i jednog dana obuče dres reprezentacije Srbije.
Snažan oslonac mladim igračima predstavlja njihov trener Vladimir Radmanovac, koji godinama posvećeno radi sa decom različitih uzrasta. On ističe da je sistematska podrška grada od ključnog značaja i dodaje da bi Kruševac trebalo da obezbedi više termina i sala za treninge kako bi deca imala najboće uslove za rad:
Ipak, ono što on lično smatra najosetljivijim jeste rano prepoznavanje talenta:
- Vrlo je važno uočiti talenat i posvetiti posebnu pažnju toj deci – kaže trener, a na pitanje o odnosu talenta i rada, daje nedvosmislen odgovor:
- Talenat je dar, ali ne vredi ništa ako nema rada, discipline i posvećenosti.
Ono što ga najviše motiviše u radu je napredak dece – ne samo košarkaški.
- Najlepše mi je kada vidim kako napreduju u igri, ali još bitnije – u kakve ljude izrastaju – kaže Vladimir Radmanovac.
Iniče, uspesi mladih sportista stižu u trenutku kada OKK Kruševac počinje takmičenje u Prvoj srpskoj ligi, grupa Zapad, što predstavlja istorijski pomak za klub.
Taj uspeh je rezultat višegodišnjeg truda, rada stručnog štaba, igrača i brojnih ljudi koji žive za košarku u Kruševcu. U klubu ističu da je podrška navijača imala ogroman značaj – da su bili „šesti igrač“ na svakom koraku.
Ali najvažnije od svega – klub okuplja mlade, perspektivne Kruševljane, koji će u godinama koje dolaze biti nosioci igre i graditi novi imidž grada na košarkaškoj mapi Srbije.
Ostavite komentar