Sveti Sava, utemeljitelj samostalne, autokefalne srpske arhiepiskopije, rodonačelnik svetorodnosti Nemanjića, zaštitnik školstva, Srpske Crkve, naroda i države, ličnost koja je ostavila najdublji i najsveobuhvatniji trag u istoriji Srba, ovaj svet napustio je 27. januara 1236. pre 790 godina.
Sveti Sava jedinstvena je ličnost srpske istorije, čije zasluge kako na polju duhovnosti i ustrojstva Crkve, tako i pravnog normiranja ili državnosti Srba nemaju premca.
Bilo je u istoriji Srba ličnosti čiji značaj prevazilazi državne i nacionalne okvire, ali niko se ne može meriti sa istorijskim dometima Svetog Save, čije je delo donelo nemerljive dobrobiti njegovom narodu i zemlji, za sve potonje generacije.
Rastko, u monaštvu Sava, rođen je oko 1175, kao najmlađe dete, treći sin, Ane i Stefana Nemanje rodonačelnika dinastije Nemanjić.
Koliko se zna, prvi pisani trag o školskoj proslavi Savindana je iz 1734. u Sremskim Karlovcima. Četrdesetih 19. veka Sveti Sava je prihvaćen i kao školska slava u ondašnjoj Kneževni Srbiji, na inicijativu profesora Atanasija Nikolića.
Sasvim izuzetne uloge Svetog Save, Srbi su bili savršeno svesni od najranijih dana. Činjenica da je recimo u Gračanici, zadužbini kralja Milutina, prikazan uz Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu osnivače hrišćanskog carstva, pokazatelj je kako je njegova ličnost odnosno delo doživljavano.
















Ostavite komentar